Ne mogu da vjerujem da su se oni hvatali za tako suptilne razlike. Ali posto su razlike, bilo koliko suptilne, kasnije presle u rat sa umiranjem, krvarenjem o sakacenjem, moramo se pozabaviti bas tim razlikama.
Iamblikus je napao ovaj Porfirijev stav…
Porfirij je tvrdio da onaj koji je inspirisan, postaje ista supstanca sa onim bozijim izvorom koji ga je inspirisao. Iamblikus se nije slagao. I? Ja, kad ‘oces da se svadjas, lako je. Zapad je ustvrdio da su i Bog i njegov Sin (Isus) i Duh, svi od iste supstance, dakle bozanstva. Istok se nije sa time slagao: Isus je bogocovjek (sta god ovo znacilo), ali Duh, definitivno nije bozanstvo. U prilog istoka treba reci da je zapad imao od svih brojnih knjiga nastalih u Grckoj, (danasnjoj) Turskoj, Palestini, samo jedno djelo: Novi zavjet. A ni to u originalu, vec Jerolimov Vulgate. Jerolim je bio obrazovani intelektualac 4. i 5. vijeka, rodjen u danasnjoj Ljubljani (Emona) koji je dobio zadatak od tadasnjeg pape da prevede Bibliju na latinski. Jerom se posluzio Septuagintom, ali kad je zavrsio, nije bio zadovoljan i krenuo je sve iz pocetka, kopajuci sam po originalnim herbrejskim tekstovima. E sad ja mogu samo lakonski da konstatujem da se ovom enterprajzu protivio Augustinus, jer su savremenici Jerolima sumnjali u njegovo znanje herbrejskog. I sad vi uporedite: suptilne razlike shvatanja rijeci energija, supstanca, ouzija, hipostazija, gdje tri eksperta mogu da pronadju najmanje 5 razlicitih shvatanja i sa druge strane glavno djelo kojim se sluzio Zapad koje je nastalo na problematicnom jezickom znanju prevodioca. Ali ocito da ovi „detalji“ nisu vazni kad se neko zainati da nas u nesto ubijedi…
U jesen 359. pozailise se u Egiptu Atanasiju na Arijana. Arijan je tvrdio da Duh ne moze biti bozanstvo. Atanasije odgovori sa 7 pisama ostro napadnuvsi Arijana. Ne, rece Atanasije: svi su od iste supstance i svi su bozanstva. Ali malo se zalece Atanasije i ugradi nesto strukture u bozansku supstancu: Bog Otac cini sve kroz Sina u Duhu. Problem! Kako jedna jedinstvena supostanca moze imati prepozicije „kroz“ i „u“? Kako moze biti kretanje (sto propozicije najavljuju) kroz supstancu koja je jedinstvena i jedna? Ako su za trenutak i uspjeli da smire kontroverzu (umjesao se i „nas“ Nislija, Konstantin, sazivajuci Prvi sabor /Koncil) u Niceji tako sto su natjerali Arijana u izbjeglistvo, u njegovom nasljedniku Eunomiusu, su dobili jos veci izazov. Eunomius je stavio kao kljucnu rijec „nestvoren“. Bog je nestvoren. Sa svojom esencijom. Sin? Stvoren. Ne moze biti ista esencija, ergo Sin nije bog. Valjalo mu je odgovoriti. Zadatak je pao na tri velika hriscanska mislioca iz Kapadohije (jos jedan grad u danasnjoj Turskoj – podjetimo, seldzucki Turci ce sa Dalekog istoka dojahati u Anadoliju tek u 9. vijeku… Dotle bila je to Vizantija). Koliko su i oni uspjeli u svom zadatku, vidi se iz cinjenice da je nakon ovoga uslijedilo jos Preko 20 koncilija (poslednji 60-ih Godina proslog vijeka), plus sest sinoda Istocne crkve. Ipak hriscanstvo se raspalo 1054, a poslednji ozbiljan pokusaj sa izglednim sansama na uspjeh je bio Koncilij u Ferari (Firenca) od 1431. do 1449. Njegova zavrsna faza je bila pod pokroviteljstvom porodice Medici (u Ferari su trebali umrijeti od gladi, pa se zato Lorenco Medici ponudio kao domacin), ali padom Konstantinopolisa pod Turke, sve je propalo.
Naravno, naravno. Dvije administracije, ona sa zapada i ona sa istoka, brzo su i lako shvatili da sa dvije organizacije postoji dvostruko vise mogucnosti za dobar polozaj, za pare i moc. Pa iako je sve pocelo kao komedija, svadja oko bozanske prirode Sina i Duha, danas su to okamenjene strukture dviju organizacija koje vise nikada nece moci da se ujedine, jer bi onda jednostavno, jedna polovina morala da se penzionise. A rijeka kao sto je Drina, ljudi kao sto su Amfilohije, Stepinac, Filaret, ideologija kao sto su ustaska ili cetnicka, bice jos dugo i time uslova za novu krv i novu djecu koja ce plakati.
Jugonostalgija 