Izgleda da od povezivanja Biblije, Jevrejske (Herbrejske) biblije odnosno Starog zavjeta sa helenizmom nece biti nista. Sta vise, izgleda da su piscima Zavjeta blizi bili tekstovi tu odmah blizu iz regije, kao na primjer Hamurabijev kod (kao inspiracija za Mojsija) nego teski, komplikovani tekstovi Platona i Aristotela, pa jos pisani na grckom. Ako nista, vremenska linija to ne dozvoljava: Biblija je nastala u 7. ili 8. vijeku BC (prije Hrista), 300 Godina prije rodjenja Platona…. Ali istinu necemo nikada saznati, jer je proces nastajanja Biblije bio dug i tehnoloski komplikovan. Niko tacno ne zna ni ko je sve pisao, ni kada, ni koliko toga je islo dalje kao prepricavanje, a koliko kao tekst, kako su tekstovi prepisivani, prevodjeni, doradjivani…. sve do 3. vijeka BC kada su ih Jevreji na malom ostrvu blizu Aleksandrije sakupili i objavili kao cjelovito djelo (Septuagint). Analiticarima ostaje da povlace paralele, da uporedjuju ideje helenisticke filozofije sa Biblijom, a to je ocito siroko (i duboko) polje gdje su vec vidjeni svi kako ekstremni tako i oni umjereniji stavovi (za one koji hoce da se prodube u jednom od ekstremnih stavova, predlazem bilo koji rad koji je izasao od Kopenhagenske skole filozofije i konkretno Tomasa Tompsona – The Bible and Hellenism, ed Thomas Thompson, Phillippe Wajdenbaum, npr).
Ali nisu oni nama skrivili rat…
Kratko receno, moze se reci da ce tu oko prelaska u sledeci milenijum (eru) Aristotelovo djelo pasti u zaborav, a filozofsku misao ce nositi dalje par grckih filozofa koji su se uglavnom oslanjali na Platona. Zato, neoplatonisti. Mada, nama filozofima, amaterima, cijeli sistem izgleda malo nategnut i iskonstruisan. A kako je poznato, posebno dijelu mojih citalaca, da nije bilo sefardskih Jevreja i Arapa koji su proucavali antiku, odusevljavali se njom, prevodili je i prenijeli putem od Bliskog Istoka, dalje, preko Magreba, pa Gibraltara do Spanije, vjerovatno bi i Platon i Aristotel za nas danas bili – nepoznati. A sto je spanska kraljica Izabela pokusala da „ubije“, spasili su istaknuti clanovi porodice Medici, cime je covjek napokon iskoracio iz Srednjeg vijeka u Renesansu. No analiticari Aristotelovog djela, uspjeli su – makar u njegovoj teologiji – ocuvati jednu liniju (ideju) i provuci je sve do „danas“ mada je ona uz put promijenila platformu i sa „nauke“ (fizika, metasfizika, filozofija), zavrsila u teologiji. A tu je negdje i nas interes iliti srz ovog teksta.
Prvi veci mislioci iz vremena tih kriticnih godina kada se rodio Isus, a koji su pomogli da se ocuva Aristotelova misao, bili su Galen i Filo. Rijec je o energiji, pojmu koji je Aristotel objasnjavao i objasnjavao, trudio sa da je (ga) odvoji od pokreta, vremena, supstance (materije), ali – islo je to vrlo tesko. A evo samo jedan primjer koji jasno pokazuje zasto je to islo tesko. Prvo sve je islo na grckom jeziku, jeziku koji se razvio uz pomoc ovih ljudi koje sam pomenuo u prvom dijelu, a opisao ih kao obucene u carsafe. Jezik se razvio u niz nijansi za svaki pojedinacni pojam ili fenomen i bukvalno ni jedan drugi jezik (latinski, engleski) nisu bili u stanju da ga prate i daju koliko toliko uspjesne prevode. Aristotel kaze da je energija izraz aktuelnosti, gdje je najvisi domet (te energije) samomisleca misao. On je naslucivao da cemo mi danas utvrditi i objasniti (da li?) potencijalnu i kineticku energiju, ali je on pod energijom smatrao samo ono sto je nama danas, potencijalna. Dakle energija koja moze da da realnost. Insistirao je da se ne smije mijesati sa dinamikom (kod nas energija kretanja). Filo je bio prvi koji je napravio most (karika?) od Aristotela ka Bibliji (zivio 3 decenije prije Nove ere i 4 decenije u njoj). Jer dok je Aristotel ogranicavao Boziju energiju samo kroz (pasivno?) razmisljanje (samomisleca misao), Filo je dao Bogu mocnost da tom energijom udje u covjekov domen aktivnim djelima prema uzoru na opise u Bibliji. I dok je za Aristotela energija instrument aktuelnosti, za Filoa je to instrument aktivnosti. U isto vrijeme je bozanska energija put („avenija“) kojom moze Bog da se spozna (transcedencija). Ovo je vrlo vazan momenat, jer je Filo oduzeo moc suzivota sa bozanstvom izolovanoj eliti srecnika koji su u stanju da kontenplacijom dozive vrh srecem i prinio ga obicnom covjeku, vjerniku.
Poslije je islo lako! Od energije koja dovodi do aktivnosti do danasnjih zvukova (bzzz, bzzzz) u filmovima serijala Ratova zvijezda. Energija ce se malo opisivati i objasnjavati svjetloscu, pa sa zrakom (od zraka, sa kratkim ‘a’, a ne zrak dugog ‘a’), pa …. Znaci sad kad smo ostavili ideju da nam je Platon (ili Aristotel) krv(i) za ratove od prije 30 godina, moramo pratiti dalje razvoj teoloske misli ranog hriscanstva, ne zato sto je to strasno interesantno (mada moze biti!), vec samo sa jednim ciljem: da nadjemo gdje je puklo? Znaci sad imamo Filoa (iz Aleksandrije) koji je nasa karika izmedju „nauke“ (filozofija) i teologije, ali nam treba „momenat“ kada se jedna ideja raspolovila na (najmanje) dvije sto je pripremilo scenu za sve nase nesrece.
Sledece veliko ime, Plotinus (vec smo u 1., 2. vijelu AD (poslije Hrista) se smatra osnivacem Neoplatonizma. …..
Jugonostalgija 