Skora buducnost

Ili – svi smo mi Anzelina.

Ne znam bas da li cu ja docekati – mozda je i bolje da ne docekam! – ali mladji ljudi, oni ispod 30, oni – hoce.

Udjete u samposlugu i tu odmah pored korpi, onih laksih i onih malo vecih sa tockicima, stajace jedna masina, neugledna, malo sakrivena, ali ipak, lako se da primjetiti. Zavucete prst u nju i malo sacekate. Zzzzzz. Iz nje uz karakteristicni zvuk izadje uski bijeli papir pun nekakvih datuma i informacija. I vi krenete da citate, dok birate krompir….

Za par godina (stoji tacan datum) razboljeces se od te i te vrste leukemije (ili neka druga vaznija bolest). Bolest ce biti pracena upalom grla, visokom temperaturom i krvarenjem. Iako je za Tebe najbolje lijecenje – pa stoji taksativno nabrojeno koji sve lijekovi treba da budu ukljueni u terapiju, nece se bolest skloniti bez presadjivanja kostane srzi. Nakon presadjivanja imaces komplikovanu reakciju odbacivanja (ne znam zasto ali u Srbiji su uvijek voljeli da kazu „kalem“ umjesto, transplantat), gdje ce dominirati nocni prolivi uz popustanje bubrega. Ako se teziste lijecenja stavi ipak na prevenciju vracanja leukemie (recidiva), prezivjeces sve ovo, jer ce sto konzervativnim mjerama, sto specijalnom terapijom, reakcija odbacivanja… kalema, popustiti i nestati negdje oko 200-og dana nakon presadjivanja. Osam Godina nakon toga ces dobiti rak….  I tako sve redom, dok na dnu papira ne bude stajalo:“… ali ovaj put se neces izvuci i umrijeces u noci izmedju….“.

Kako ovo znam? Pa jednostavno. Ne armija, nego armije istrazivaca pune banke podataka sa informacijama o genetici. A kod svakog od nas, cijela nasa sudbina ili cijeli nas zivot je vec zapisan i predodredjen. Samo jos uvijek ne znamo da to procitamo. Ali kako gomile informacija usko povezane sa klinickim manifestacijama, pune banke, tako ce se jednog dana pred nasim ocima ukazati – mustra. I svaki onaj koji bude imao u svojim genima datu kombinaciju (istu kao sto ima i 4500 ljudi bijele koze istih godina), desice mu se isto sto i njima. I onda nije tesko zamisliti da mocan kompjuter moze sve te silne kombinacije uparene sa klinickim tegobama (gen-temperatur, na primjer) svesti na opis bas tvog puta koji pocinje sledece godine sa bolom u grlu….

I u pravu su ljudi kad kazu: „Ma sve je to genetika…“ Jeste. Mada se pojavila i epigenetika. Epigenetika je genetika poprskana sa malo atoma ugljika i hodonika (CH3 poznatije kao metilna grupa). Odozgo. Zato epi-. Genijalno rjesenje bilo da je od Kreatora ili od evolucije (mada ja mislim da je i evoluciju stvorio Kreator): ako se zeli dio gena ucutkati, poprasis ih metilnom grupom i oni – tihi. Nema proizvodnje proteina, tj. reakcije. Ili jos zanimljivije. Svaka nasa celija i ona sto pravi inzulin i ona sto ucestvuje u kontrakciji misica, ima u svom jezgru identicnu genetiku. Od mame i od tate. I jasno je da svaka celija nece raditi sve: neke ce proizvoditi inzulin, neke ce se samo skracivati i opustati, a neke ce pamtiti. E da bi svaka radila svoje, brine se epigenetika tako sto ce – slikovito receno – u celiji koja pravi inzulin, poklopiti (ucutkati) gene koji bi da organizuju kontrakciju, a u misicnoj celiji ce genetika zaduzena za proizvodnju inzulina, biti pokrivena. I tako cijeli zivot, ne samo od rodjenja, vec i nakon svake nove podjele celije (jer celije umiru, valja ih zanavljati, pa bi cudno bilo da se odjednom gusteraca pocne kontrahovati, a iz straznjice pocne sikljati inzulin). I sad zamislite: dvije nove celije su nastale podjelom, serija enzima (proteini!) krene da razvozi metilne grupe po 2 m dugom lancu nasih gena i sve to u mraku na prostoru od pola hiljaditog dijela milimetra. Pa nece biti greske???  I sad vi kazete, pa eto, nije sve genetika. Vazna je i epigenetika. Jos vaznija! Nadgleda genetiku. Eeee, ali primjetite one enzime koji rasprsuju metilen grupe. Enzim=protein. A iza svakog proteina, gen. Gen koji se morao aktivirati. Gen koji se nalazi medju genima. Ali ok, vazna je epigenetika. Jer za razliku od vasih gena koje ste ni krivi, ni duzni dobili od roditelja i kasnije vas kroz zivot moze  samo mutacija (greska) spasiti da bas ne licite previse na njih dvoje, epigenetika je podlozna na brojne dnevne uticaje. Svedjani su davno publikovali jednu studiju i pokazali da unuci generacije koja je zivjela u gladi, nisu bili ni debeli, niti su imali secer. Glad je promjenila epigenetiku cijele generacije i nove mustre ucutkivanja gena su krenule dalje u naslijedje.  Kako li su unuci pripadnika Prve proleterske?

Nego, pita li se iko zasto Anzelina? E ona je na neki nacin zavukla prst, pa su joj ih operisali.

 

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s