Ja! Sta je smisao zivota? Sta je smisao naseg boravka na Planeti? Kratkog, da, ali ipak.
Ovo je pitanje mucilo armiju pjesnika, filozofa, manje profilisanih, ali ipak, mislecih ljudi i koliko ja znam nema konsenzusa. Nije objavljen odgovor koji bi kasnije svi citirali i postepeno usvojili kao jedini pravi i koji bi zadovoljio sve.
Nego, prvo, da li svi na isti nacin razumijemo ovo pitanje? Ja nemam potrebu da se opterecujem pitanjem zasto se mi pojavljujemo, vec kad smo se vec pojavili, sta da radimo od tog fenomena? Jer zasto se pojavljujemo nije pitanje iz reda „fizike“, vec metafizike. Metafizika je para-fizika. Tu odmah pored fizike, ali nije ova klasicna, mjerljiva fizika. Onaj koji se pita zasto se pojavljujemo, mora da podrazumjeva da ima neki subjekt koji se brine da se mi pojavimo. Mislim da nema. A ako ima, onda neka taj odgovori sta je smisao te njegove aktivnosti? Nema nikoga. Ima samo jedna barica vode posoljena sa nekoliko elemenata i – prava temperatura. Pa kad je prokljucalo, pojavila se bakterija. Dalje je islo lako…. I zato je bolje pitanje: kad smo vec tu, sta da radimo sami sa sobom? Kako svom bivstvovanju dati smisao?
Odmah na pocetku moram biti grub. Mislim da se moraju odbaciti sva objasnjenja koja povezuje jedan isti bioloski fenomen: reprodukcija. Znaci nista ljubav, iako je cini mi se ovo odgovor koji se nalazi pri samom vrhu na listi odgovora. Ako ne i na samom vrhu? Vole ljudi da odgovorom potvrde znacaj ljubavi. I onda tu ima ljubavi prema ljudima, djeci, unutar porodice, mozda prijatelju…? Neko ce izdvojiti porodicu i sve ono sto se – osim ljubavi – tamo dogadja. Ne! Zaboravimo. Tu su onda i razna zadovoljstva: hrana, pice, putovanja, jednom rijecju hedonizam. Naravno, nije to odgovor.
Pa kazu, biti srecan? Ili zdrav? Ali, zdrav – nista! To opet spada pod reprodukciju i odrzavanje vrste u zivotu. Znaci iako ne znamo zasto smo tu i zasto zivimo, ali kao hajmo se potruditi da to (?) traje sto duze. Gluposti. Ali sreca! Sreca ima problem druge vrste. Sreca je jednostavno ona treca dimenzija koordinacionog sistema u koji pokusavamo smjestiti odgovor za smisao zivljenja. Hocu reci, kada i ako definisemo dobar odgovor, onda ce se sreca uvijek pojaviti kao nova dimenzija da nam pokaze koliko smo zapravo zadovoljni ispunjenjem smisla. Recimo smisao zivota je da se dobro najedes. I kad se najedes, ti si srecan. Ispunio si i smisao zivota i srecan si. Dakle, sreca nam ne pomaze i ne moze biti odgovor.
Da vodis visokomoralan zivot? Uh! Mislim cak da je ovo – ponizavajuce. Sve aktivnosti drustva koje su osmisljene kako bi se covjek snasao u grupi, kako bi i on i grupa prezivjeli, su u sustini ponizavajuce jer su dogovor koji je postignut negdje daleko od tebe, stavljen pred tebe i sad te samo cekaju: pogrijesis li, slijedi kazna. Uzas. Moral, religija, ideologije…. Ne kazem da se nevazne. Ali vazne su isto kao i kapuljaca: da prezivis i da ostvaris smisao svog zivota.
Dakle sta je onda?
Podjimo ovako: koji je najvazniji organ u nasem tijelu? Srce? Boze sacuvaj. Pumpa kruskolikog oblika koja se sastoji iz cetiri supljine. Zeludac? Jednako tako: kesa u kojoj se hrana zadrzi neko vrijeme. Oci? Samo da ne padnemo. Noge? Da se pomjerimo. Tako je! Mozak. Mozak je nas najvazniji organ. U redu, ne mora svako od nas da ga dozivi najvaznijim, ali ako pogledate kako je tijelo konstruisano, vidjecete da je to uradjeno na nacin da mozak dobije najvise mjesto. Cak i bukvalno. Svi ostali organi su u sluzbi mozga. Da ga zastite, pomjere, nahrane. Ili (reprodukcija) da u novoj generaciji dobijemo novi. I sad samo zavrsna misao: sta radi mozak? Produkuje. Daje proizvod kojim se mi realizujemo. I jasno je – nema veze koji produkt. Neko ce napraviti stolicu, neko napisati knjigu o moralu, nego ce vaspitavati djecu. Ali vazno je da ima neki proizvod. I zato je smisao zivota, omoguciti mozgu, otvoriti mu prostor da se u zreloj dobi oglasi proizvodom. Mi cemo nasoj djeci dati preduslove (hrana, odjeca, krov i – skola) da udju u zrelo doba svog zivota i ucine nesto mozgom. Ostave trag. Ako to uspiju, bice(mo) srecni.
Sta je smisao Mocartovog zivota? Njegova ljubav prema Konstanci, ocu ili djeci? Ono sto je pojeo ili popio? Ili 21. klavirski koncert?
Jugonostalgija 