Urban, Erdogan i Tusk

(I ponovo malo o novinaru)

Zvuci kao vic i bivse nam drzave, ali nije. Nije ni da ce Tusk „pobijediti“ kao sto su u nasim vicevima poslednje mjesto uvijek imali oni koji su i glavni u vicu. A nije ni da sam odjednom poludio pa bi da krenem u komentarisanje trenutnih politickih dogadjaja. Boze sacuvaj.

Ne, iskoristicu ovu trojicu koji su se ovih dana pojavili u istom tekstu, ali kao primjer za nesto drugo, nesto sto je po meni vaznije od sadrzaja njihovih izjava. I upravo se o tome i radi: sadrzaj, nasuprot nacina.

Ipak, moram konkretnije.

Prvo je Erdogan zaprijetio Evropi da ce „otvoriti vrata i pustiti 3,4 miliona izbjeglica“ ovamo. Pa je Tusk rekao kako je Erdoganova izjava neumjesna jer se ne smiju ljudi u nevolji koristiti kao oruzje. I na kraju je Urban rekao da ako se pojave, on ce Madjarsku stiti silom. Ali dajmo jos malo od Tuska: „I nikad nećemo prihvatiti da izbjeglice postanu oružje i budu iskorištene radi ucjene“, kaze jedan od tri Donalda.

Vidite li sta ovdje iritira?

Iritira ova vijekovima unazad, ustvrdjena tradicija da politicar smije da izjavi bukvalno sta hoce i voli, a ponajvise bas ono sto ne moze da ostvari. I sad ovdje u analiziranju ovog fenomena, sadrzaj izjave postaje potpuno nevazan; bitno je da Donald zapravo ne zna sta prica. On zdravorazumski gledano – bunca. Neko bi rekao, mlati. Da, moze bilo koji od ovig pezorativnih glagola, cak i svi Zajedno, jer nazalost – od politicara zavisi nas zivot. Nije rijec o mamurnom alkoholicaru (nije rijec o njegovom sefu) koji stojeci ispred prodavnice alkohola nesto nerazumljivo mrmlja. Nase je onda da ga samo pazljivo zaobidjemo i idemo dalje kroz nase zivote. Jok! Rijec je o politicaru cije izjave pokrecu manje ili vece lavine slicnih izjava i obicno se zavrse nekom prakticnom promjenom koja moze da utice na nas zivot. Uzmite onog drugog Donalda: kad god lane nesto u Tviter, zadrmaju se svjetske berze, skoci cijena benzija. A nasi dobri politicari mongolskog, ili tatarskog porijekla? I Erdogan i Urban kazu ono sto i mogu i misle da urade. Erdogan zaista moze da, ako treba i licno, pritisne na dugme, otvori kapiju i uradi ono o cemu govori. Urban moze da uradi to isto, zapravo – suprotno: zatvori kapiju. Ali obojica lako urade ono sto kazu. A Donald? On kaze da nece prihvatiti???! Pa jos u mnozini: mi. Ko bolan, mi? I sta necemo prihvatiti? I kako cemo odbiti? I kojim redosljedom: prvo Donald ce nesto odbiti, tj. nece prihvatiti (zapravo on je vec odbio, zar ne?), pa ja. Ili prvo ja, pa on? Mislim, prava glupost. I sad zamislite bilo koju profesiju u kojoj se ocekuje od profesionalca da kaze nesto sto ne vjeruje, nesto sto ne zna kako da uradi, ali sto ce izazvati posljedicu u mojem zivotu. Automehanicar? Doktor? Trgovac? Ja, svuda ima budala, ali u kontaktu sa ostalim profesijama ti ne ocekujes da ces cuti budalastinu. Od polticara se to ocekuje i podrazumjeva. Napravljena je shema da on nesto bubne, pa onda se javi ozbiljan novinar (istrazivacki) koji ce nam protumaciti i pozadinu izjave i sadrzaj i moguce posljedice. Znaci mi smo istrenirani da se i ne obaziremo na to sto ce politicar reci, cime se cak i u demokratijama stvara onaj tipicni, duboki jaz izmedju nas i njih koji je „krasio“ diktature. Rezultat je povoljan po politicare bilo nase diktatore, bilo ove zapadne, demokratske, jer se narod izoluje u svojoj politickoj apatiji i postepeno napusta politicki zivot kao mocan partner. Divota.

Za kraj ponovo jedan divan primjer za sad vec stari tekst o Novinaru.

Svedska 2016. Socijalisticka vlada. Socijalisticki ministar energije. Velika drzavna firma proizvodjac energije (pa joj je ministar direktor), pravi u Njemackoj takvu brljotinu da je to ispumpalo u vazduh ovoga o cemu se sad Zajedno sa Gretom histericno vice i galami, kao jednogodisnja svedska proizvodnja ugljicnog dioksida. Znaci on je svojom brljotinom i jednim potezom pera (iako su ga savjetnici upozoravali!) poslao u vazduh tacno onoliko CO2 koliko Svedska proizvede za godinu dana. I sad je jdna TV kuca dosla do toga i pocinje serija emisija, zapravo kampanja. Tadasnji ministar je i dalje ministar, ali policije (zvuci poznato??!!!) i nije raspolozen za intervjue. Nije – jos. Bice. I to je dobri moji jedina, ali jedina razlika izmedju Srbina i Svedjanina: novinar.

 

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s