Kraj septembra, vremenska prognoza koja obecava i krenite na put! Nije bas lako spakovati stvari koje su vam potrebne, ako krecete iz Skandinavije i vozite prema lokalnom aerodromu u pola cetiri ujutro. Kroz maglu. Na kontrolnoj tabli automobila gori lampica da je napolju temperatura niza od 3 stepena….
Ne dajte se prevariti! Naocale za sunce, vise kupacih i sorceva. Japanke. Nikakva jakna, kapuljaca ili dzemper.
U Split se sleti oko 9 ujutro. Sunce bljesti. Uzmete rent-a-kar i pravac hotel. Sad je samo problem postici da strpas u usta sve ono o cemu preko godine mastas. Na putu za hotel (apartman) valja uci u neku samoposlugu (apartman!) i odluciti se. I tu pocinje taj slatki problem. Pica? Ozujsko pivo, Posip iz Care (Korcula). Ako ima 2012? Dingac od Madirazze (Peljesac). Obavezno 2015. Hrana? Paski sir, ovciji, tunjevina u ulju (EVA). Delicije? Moto keks. Da bolje je Moto keks iako je Domacica moj favorit, ali sad se sa kutije smijesi I. Raketic, pa to vise nije isto. Iza kasirke stoje gomile vode pakovane u galone. Domaci uzimaju. Crv sumnje….
U apartmanu rade tri klime (veci apartman!), pogled na Primosten i otoke puca sa terase, do mora je nekoliko stepenica. A more! Smaragdno zeleno i jezevi. Kazu to znaci da je cisto. Ma vidi se to odmah. Ni lagani maestral, a ni mlacenje rukama i nogama po vodi sto proizvodi pjenu ne rezultira time da pjena stoji minutima: ne, vec za par sekundi nestane. To vam je najbolji znak da nema prljavstine. Voda je 22 stepena i poslije prvih 5 m plivanja, postaje ugodna i kao stvorena za vas. Napolju je vec 26… A Plaza! Ajmeeee! Nigdje nikoga! Jos su tu plasticne lezaljke (apartman je malo bolji, pa su i lezaljke nove) i otvoreni suncobrani ucvrsceni sarafima za kamen. Nema mrdanja. Ovo je bila novost: ne pomjeras suncobran u potrazi za hladom, vec – lezaljku. E ali, prvi minus! Nema ni tusa, ni cesme. Ako vam smeta so na licu, valja gore do bazena kod kojeg ima jedan jadni tus. Da, da, Primosten lezi na vrlo poroznom kamenu i sva voda nestane u dubinama. Da, zato domaci kupuju vodu. Ali plaza (mnozina) ima u svim varijantana: pjesak sa postepenim ulaskom u more. Kamen, stijene sa plocama uzidanim u kamen (bolji je apartman!) pa metalne ljestve (to je najbolje: skocis, popnes se, ravno, ne bode. A nema njemackih turista pa da rukohvat bude klizav od keme sa faktorom 50!).
Vikend znaci dvije veceri. Prva, pravac konoba, a druga manje (ili vise?) romanticna kod kuce. Konoba uz more, pa onda redom: komovica. Ali covjek mora znati jezik! Hrvati se svojski trude da nadju nove rijeci i koliko god vi bili vjesti, uhvatice vas “ u gresci“. Ne morate vi pratiti dijalekt; ta u Slavoniji ne govore ikavicom, ali loza umjesto komovice, sac umjesto peke ili – modernije – link umjesto poveznice (sic!), odace vas bas kao i septembar umjesto rujna. Nazalost, nazalost u ovom dijelu Hrvatske, jos se nisu opustili, jos uvijek ih iritira nedavna proslost, pa april ne znaci da cvjeta hiljadu cvjetova (tisucu), vec je to znak prepoznavanja i razlog za podozrenje. I kad dobijes komovicu, moze da se naruci pladanj paskog sira i prsut. Glavno jelo? Peka od ja’njetine sa obiljem povrca, sve Zajedno „ozraceno“ pod poklopcem koji se nekada zvao sac. Biram Zuju (jer je zakon) iako bi jednako uzivao izvoljevajuci u izboru crnog vina. Crno vino ostavljamo za kucu. Uh kako je to napravljeno! Mislim jagnjetina. Topi se u ustima, a meso samo ga pogledas odvoji se od kosti. I naravno, izabrali su najljepse djelove, sve oko kicme, pa ima dosta i mozdine. Ako se to tako kaze? A ako zaokruzis sa palacinkama sa dzemom (nikakvi orasi, nutela, cokolada ili sta-ti-ja-vec-znam, samo dzem. E, ali tamni dzem! Ne daj boze onaj blijedi, od kajsije!), dakle ako zaokruzite palacinkama, kuca casti sljivovicom.
Kad imate auto, a nisu vrucine koje vas paralisu i prikuju na plazi, onda mozete obici cijelo podrucje i iznova se uvjeriti kako je Bog bio vrlo galantan kad je dijelio prirodu Hrvatima. Sibenik, Zaboric, Grabasnica ili Brodarica? Divne uvale. Dobro, ja nikad tamo ne bi zivio duze od 2 dana, jer kad zamislis juli, pa avgust, pa more turista, pa guzvu na plazi…. A ne! Dosta sam ja bio na plazi. Dosta za dva zivota. Ili prema Splitu. Rogoznica, Razanj, Trogir…. Trogir? Ko je bio u Zadru, bio je i u Trogiru. Prvo se od parkinga do zidina mora preci most Preko neke prljave vodurine. Pa kad se probijes uskim ulicama do druge strane, eto te na rivi. E sad iz Trogira sa rive vidis Ciovo, a ne Ugljan, ali isti je koncept. Razanj je zanimljiv! Ako imate mogucnost da pridjete s mora ili iz vazduha (kao T. Kruz) onda se tamo mogu naci kuce kao iz raja u kojima ne bih imao nista protiv da provedem ostatak zivota. Ali doci do tamo autom?! Rjesenje su mjesecni fasunzi, pa kupis vrecu soli, vecu brasna i onu masinu KicenEid pa pravis vlastiti hljeb. Ici dnevno u butigu (ducan) nije lako. Ciovo? Ma jes’ ona zapadna obala Okruga Gornjeg sa onim malim ispustima u more i plazama od sitnog pijeska izmedju, mami. Budi mastu. Ali bolje da to ne radi! Peskiri, stolice, djeca sto placu…. Vidi ranije o plazi, generalno.
Sidjete u Kastela. Bilo koje! Pocinje tjeskoba. Ne da nema furestih, nego nema ni domacih. Macke konacno prelaze ulizu bez straha, more zavodljivo svjetluca, mami bojom i mirisom, ali nema ko da se kupa. U isto vrijeme svi zidovi isarni bojnim poklicima kao da je 1992. Nazive ulica mozemo da izgovorimo samo mi sto smo bili odlikasi u osnovnoj skoli i gimnaziji, pa se i dalje sjecamo tih opskurnih tipova i imena.
Za svaki slucaj i iz razloga opste sigurnosti, cutimo, a za septembar kazemo 9. mjesec. Brze bolje na aerodrom, pardon zracnu luku Kasetal. Cudo nije Dr F. Tudjman? Zakasnio lokalni kum?
Jugonostalgija 