Aha! Sta je (sad) to? Jeste li se brzo preispitali i shvatili da – ne znate? Pa ste morali na Gugl da vidite. Okam je engleski monah (franjevac) koji je zivio u 13. i 14. vijeku. A zasto se pravilo opisuje sa brijacem (britvica, razor), ne znam niti me je interesovalo : vaznije mi je bilo da usvojim sadrzaj pojave koja nosi ovaj eponim. Usput, on je bio Viljem, a ne Okam; dosao je iz Okama. Kao sto je neko sa Domanovica. Mada se o’tamo ne dolazi, tamo se samo – ode.
A pojam kaze, kratko i jednostavno: ljudi, ne komplikujte tako vam boga. Ok, ovo zadnje sam ja dodao da bi se slozilo sa franjevackim svestenikom. Ja inace jako cijenim franjevce. Impresionirala me je prica o njihovom redu, njihov osnivac, selo Asizi, njegova crkva, grob i posebno cinjenica da su donijeli pismo, skolu, intelektualnost u Bosnu…. Na neki nacin Stara mostarska gimnazija, preko profesora latinskog Boze Pavkovica, nastavlja tradiciju djela franjevaca koje je pocelo na Celikovom stadionu 1204. godine (ja, ja, ja, pocelo je u danasnjoj Zenici, na Bilinom polju, ali nasa generacija zna sta je Celik). Uh, asocijacijama nikad kraja, covjek lako zaboravi sta je poceo i sta je htio reci…
Znaci Viljam (iz/od Okama) je zagovarao da intelektualna radnja koja vodi ka nekom cilju ili rjesenju, mora da se ogoli od suvisnih i nepotrebnih stramputica i rasipanju energije. Znaci uz minimum intelektualne energije, doci do maksimalnog cilja.
Da, ali to naravno ne moze svako! Ja sam siguran da to najbolje polazi od ruke ljudima koji mogu da vide cjelinu, i u cjelini samo najglavnije detalje. Svi ostali ce se brzo zagubiti i zalutati nepotrebno se razbacujuci sa energijom.
Iako je to nizi nivo intelektualnog procesa, hajmo se mi ipak posluziti primjerom. Poslije vise niko ne moze reci da nije razumio.
Obicaj je (jos uvijek, ali se nadam ne tako dugo!) da predstavnik farmaceutske industrije dodje u posjetu bolnici i predstavi neki svoj novi progres, nastojeci naravno da nam proda proizvod. Dodju sa finijom hranom i dok mi zvacemo, oni – pricaju.
E sad. Moji doktori koji su kilometrima daleko od bilo kojeg franjevca, a posebno od Viljema iz Okama, vole da „bus(h)e“ reprezentanta i dokazuju kako je studija dizajnirana samo da bi pokazala dobar rezultat. Najcesce upiru prst u nesto sto vidi i svako dijete, a to je da se obicno novi lijek takmici u studiji sa neki jadom, nekim lijekom koji je vec na putu za smetliste istorije i, ho’pla: sjajan rezultat u mecu. Mene zivi sram pojede. Samo u pod gledam. Doktori zvacu, mljackaju, slasno gutaju i preko punih usta pitaju: „A kako…?“.
A pazite sta znaci sagledati cjelinu i fokusirati na glavne elemente. Studija koju pokazuju, demonstriraju, hvale, obicno (tako je u mojoj nauci, nisu to hipertonicari!) ima sve zajedno 300 pacijenata. A to je broj od kojeg se statisticarima povraca. Svaki statisticar zna da nema zakljucka koji moze da izdrzi statisticku snagu („power“) bez najmanje 1400 pacijenata (ili predmeta promatranja). A da ne govorim o silnim statistickim vratolomijama sa pojedinom elementima ili faktorima, sve kako bi nekako postigli ono „malo p“. Znaci vec ovo hendikepira svaku ozbiljniju diskusiju ili „detalje“. Drugo, studija je prije nego sto smo je mi dobili bukvalno na tanjiru sa hranom, bila prezentirana na kongresu gdje je elita iz moje branse imala mogucnost da komentarise i kritikuje. Dalje, studija je objavljena u casopisu u koji radovi iz Skandinavije ulaze frekfencijom od jedan u 5 godina (toliko je tvrd casopis sa jos tvrdjom kontrolom), sto znaci da je svaka i najmanja nejasnoca vec blokirana. A oni bi da pitaju….?!
A sta zapravo provocira moje doktore? To sto je lijek definitivno efikasan, ali – avaj! – skup. Uzasno skup i sad slijede mjeseci frustracije jer moras da razgovaras sa bolesnikom kojem bi taj lijek sjajno dosao, mozda je cak i pacijent sam svjestan njega (ljudi citaju), a ne mozes ga propisati. A skup jeste. Skup je izmedju ostalog i zbog hrane koju smo pojeli, ali ipak, najvise, jer u Americi ima makar 100 miliona koji mogu platiti. Pedeset miliona, ne mogu, ali ti sto mogu, diktiraju cijenu ostatku svijeta. I tu sad mali skandinavski doktor, preko zalogaja kuvane haringe, bi da muci predstavnika mocne, premocne farmaceutske kuce. A predstavnik je obicno umorna i izraubovana medicinska sestra koja cak i ne zna o cemu govori. Joj, ne znam vise gdje da gledam. A Viljem se okrece u grobu kao propeler….
Jugonostalgija 