Gdje si sad moj Nikola (moze ovako, od milje, nasi smo)?
Za one koji ne znaju Njemca Nikolaja Hartmana (rodjen u Letoniji, Riga, znaci – nas), mislim da je on poslednji veliki filozof poslije kojega (umro 1950.) vise niko novi nije dosao. Jeste onaj Amerikanac, japanskog porijekla Fukojama, se kao nesto gurao medju filozofe, ali on – ako mene pitate nije nista vise uradio od prosjecnog dobro obrazovanog intelektualca koji kaze tu i tamo nesto duboko i pametno. Ali Hartman! Hartman je bio poslednji klasicni filozof tako da kazem. Sirokog, nesagledivo sirokog dijapazona interesa, pisac mnogih debelih knjiga, filozof koji je do detalja poznavao i anticku i kasniju (Hajdeger, na primjer) filozofsku misao, pisao o njoj, kritikovao je, dopunjavao. Koliko sam ja mogao da razumijem, omiljeni domen njegovog izucavanja su bili moral i etika, ili je to mozda zato sto sam ja citao samo te knjige (trilogija o moralnim fenomenima, vrijednostima i slobodama)?
Zasto ja njega sada prizivam?
Evo kratkog i jednostavnog odgovora: zato sto je cijela planeta, bukvalno Zemlja, postala taocem dvojice (ili trojice?) idiota??!! Kako to???
Gdje je sada intelektualna moc, misao, jednog ili vise pojedinaca da nam objasni kako smo dosli u ovu situaciju? I, po mogucnosti, kako da se izvucemo iz ovoga?? Napisao sam dvojice ili trojice, zato sto se trenutno treci, Putin, drzi mudro po strani i ceka neki svoj novi trenutak. Donedavno je pravio haos po Evropi odrzavajuci rat u Siriji u zivotu, ali sad je malo zatisje, iako on i dalje zdusno pomaze sirijskog diktatora u borbama po Siriji. Ali Tramp i predsjednik Brazila! Dokle smo mi dosli! I ranije je bilo politicara koji bi povukli ili najavili povlacenje nekog poteza, pa bi se nasli posmatraci koji bi se cudili, mrstili ili, cak, uplasili od toga. Ali nikada nije bilo ove kombinacije: moc i bezobrazluk. Uzmite Dodika. Ili Dacica. E to su nasi vlastiti egzemplari istog modela: primitivno, arogantno, bezobrazno i nadasve – opasno. Ali dok Dodik muci par stotina hiljada ljudi, Tramp i Brazilijanac ugrozavaju 6 milijardi. Kako stigosmo dovde? Sedamstotina godina prije Isusa, Atinjani su prakticirali demokratiju. Znaci skoro prije 3000 Godina?! Poslije su slijedili bezbrojni ratovi, sukobi i konflikti iz kojih bi uvijek izlazili malo ili mrvu pametniji. Pa bi se potrudili da izgradimo preventivne instrumente koji bi automatski povukli rucnu kocnicu kad neko krene istim putem koji je u proslosti vodio u katastrofu. Izgradili smo diplomatiju, medjunarodne institucije za kontrolu, nadzor i sankcionisanje, oslobodili smo medije kako bi nas oni obavjestavali sta se sprema, doradjivana je i korigovana demokratija kako bi izdrzala izazove. Napravljen je i internet, pa su sad sve informacije dostupne ljudima (nije vise Pravda na 4 stranice!). I opet nam ovi fini, slozeni mehanizmi nisu nista pomogli da sprijecimo dolazak i ucvrscivanje na vlasti ove trojice. Jos gore: ima sasvim dovoljno ljudi koji su ovo odmah vidjeli i razumjeli, ali i dalje izostaju instrumenti kojim se ovi defekti mogu sprijeciti. Kakva je vajda od toga sto se u sred Amerike, prije 3 godine, u sred americkog strucnog kongresa, svi ucesnici rugaju svom poslednjem predsjedniku, kad on mirno i bez straha ide sad vec ka svom drugom mandatu? Gdje je puklo? Sta je nukleus ove nesrece?
Internet.
Ubijedjen sam da je internet uzrok svih uzroka ove prijetece katastrofe. Mozda djeluje paradoksalno, imajuci na vidu da je internet pomogao ljudima da i pored Pravde na 4 stranice, vide i procitaju nesto drugo? Naprotiv! Internet je ubio u covjeku moc misljenja. I ako je tako, onda zaista boljeg i sireg argumentovanja i ne treba. A jeste tako. Internet nam je svima stvorio iluziju da smo informisani, da smo u toku i da nam knjiga vise ne treba. Internetom stizu informacije svih mogucih vrijednosti, od ove da gore prasume Amazonije do one da Mesi ima trogodisnjeg sina. Mi imamo nekoliko problema. Prvi je da ne stignemo da selektujemo informacije prema vaznosti. Drugi je da nemamo sanse da im provjerimo vjerodostojnost. I najvazniji, nemamo vremena da se nad njima zamislimo. I tu onda stvaramo najmanje dvije pogubne situacije. Prva je da mi zapravo pojma nemamo sta se dogadja, a druga je da mi polako unistavamo vlastiti instrument misljenja (poznatiji kao mozak, ako se neko toga jos sjeca?) i pretvaramo se u intelektualne zombije sa kojima se moze postupati kako je koga volja. Nazalost, ocito je ova pojava globalna i doseze svakog pojedinacnog covjeka! Niko se od nje ne moze spasiti i to je to sto koci da nam se jednog dana „dogodi“ novi Nikolaj Hartman. Nema ga. Ima ih sigurno dosta, tu su sva ova djeca 3 do 12 Godina starosti, ali proces transformacije njihovih mozgova od mocnog organa ka punomasnom kajmaku je intenzivan i nezaustavljiv. A „pametni“ pedagozi guraju tablete i mobilne u ruke sve mladjim i mladjim, ostavljajuci ih da se dave u moru (zabokrecini) aplikacija („app“), unistavajuci kod djece razvoj jedne od najvazniji mozdanih fukcija – selekcije. A primjetili ste da unutrasnja logika app-a vodi ka novim ostecenjima mozga: od korisne alatke kojom mozete da kupite voznu kartu ne izlazeci iz kuce, dobijate jednog monstruma koji vas zasipa reklamama, novim i novim informacijama (meteoroloski podaci, rezervacija hotela…) i vi ste u klopci.
Fina su to i romanticna vremena bila kada je neki nas predratni politicar zavapio: „Zaustavite Rojter!“. Vijeme je da neko vikne, ugasite internet. Na godinu dana.
Jugonostalgija 