Tvrdo i meko

Zivis zivot. Naidje tvrdo. Boris se. Pocinjes da mastas o mekom. Dohvatis se mekog i vidis da i tu ima tvrdih djelova. Pocinje odmah da ti nedostaje tvrdo. Ono prvo, tvrdo, gdje si ‘zaplakao’ za mekim.

Ne razumijete? Razumijem. Ne bih ni ja. Mrzim ‘teske’ definicije, koje citaoca samo ostavljaju u podredjenom polozaju, polozaju nekoga ko mora da se divi, boji, strijepi od onoga ko je napisao definiciju. Ja najvise volim primjer, iako to podsjeca na 1. razred osnovne skole…. Znate ono: uciteljica kaze: „Sta je ljubav“, a djak pocne sa :“ Ljubav je kad…“. „Objasni“ primjerom, a ne definicijom. Ali nema veze, ja se ne bojim da me se poredi sa osnovnom skolom. Hocete li primjer iz te vise, daleke, napredne sfere, koju ako ne razumijete, morate se intimno stiditi?

Kaze covjek, „epistemoloski“ i osta’ – ziv?! Epistemoloski, znaci pridjev. Pridjev je kao sto je poznato, cak i u nizim razredima osnovne skole, rijec koja opisuje imenicu. Znaci  vi koristite pridjev da bi bolje razumjeli/vidjeli/opisali imenicu. Ha, ha, ha. Ali sta cemo ako niko ne razumije pridjev??? Sta cemo tek onda sa imenicom?

Jer, ipak je razlika izmedju crveni i epistemoloski! Kad kazete za neku imenicu da je crvena, boze – pa jasno je: nije plava. Razumijete, valjda? Plavo je suprotni pol od crvenog. Ne, nije – zeleno. Zeleno je cak komplementarno crvenom. Komunisti i „zeleni“ idu zajedno u politicku borbu, jer i jedni i drugi mogu da sebi dozvole blef, mlacenje prazne slame, ili narodnim jezikom – pricanje gluposti. E, ali plavi! Oni moraju ili bolje receno zele/bore se za   … da ponude alternativno rjesnje. Ok, da ne idemo predaleko, ako za nesto kazete da je crveno, vi ste u isto vrijeme rekli da NIJE plavo (za zeleno niko nista ne misli, jer nije jasno).  U redu. Jasno je. Ali sta ste rekli ako neku imenicu „objasnite“ sa „epistemolosko“??? Ma, daj te, da se ne lazemo: NISTA! Niste rekli nista. I to je moj problem. Moja briga: Vi citate, pokusavate da se obrazujete, da razumijete, a oni vas – lazu?!

Jeste li stigli u medjuvremenu guglati epistemologiju? I? Ono sto najcesce naletite (na) je slicica: krajnje lijevo je Istina (s velikim „I“), u sredini nauka, a krajnje desno, vjerovanje. Znaci epistemologija je …(sta?) djelatnost (?) koja pokusava da pomiri/objasni/poveze istinu sa shvatanjem. Da li da vam ja sad objasnjavam „shvatanje“ ili cete vi sami? Ne, moj je cilj da nista ne ostane nedoreceno! Kad kazem „shvatanje“ mislim na ‘opinion’, uvrijezeno misljenje o necemu. Ok, ok, hajmo opet na primjer….

Rat u Jugoslaviji 1990…. Uvrijezeno je misljenje da je rat nastao- vodjen-komplikovan- doveden do uzasa, srpskom agresijom i njihovom idejom o Velikoj Srbiji. A istina? E, epistemologija ce (kao) objasniti. Epistemologija ce objasniti kako da saznanje postane istina.  Razumijete? Epistemologija je uzasno velika i maglovita „nauka“. Mocna, ali nejasno definisana. E sad vi recite meni kako razumjeti imenicu koju „objasnjava“ pridjev, epistemoloski???? Ej, imenica je kao nejasna. A vi cete je objasniti ili predstaviti jos nejasnijim pridjevom??! Uh…

Nego sta smo mi ono htjeli na samom pocetku reci?

Nista. Htio sam objasniti (a znam da sam uspio!) da nema boljeg nacina da se nesto objasni/priblizi nego primjer. Makar to licilo na osnovnu skolu.

Znaci ja radim. Radim u drustvu koje je uspjelo ubijediti sve ostale da je nepogrijesivo. Znate ono Skandinavija, protestanti, cisto, bijelo, nevino…. Ma nema: kad neki Skandinavac iz 4. generacije kaze „crveno“, to samo moze biti crveno. I oni su sami sebe (a i nas) ubijedili da je to tako. Kad mi kazemo „crveno“ moze bilo ko (iz publike) da povice: „Uaaaa!“, mi cemo samo pogledati u pod, napraviti neku stupidnu facu i – cekati da sve zajedno prodje. Zasto? Pa zato sto smo do tada, vise puta lagali, pa nam je nekad prolazilo, nekad nije, ali to nam je postao dio zivota: kazes sto ti odgovara. Provale te? Ti se malo pokunjis i idemo dalje. Da, idemo dalje, jer ti koji te provale su isti kao i ti: i oni ce vec sutra pokusati da slazu. I to se zove DRUSTVO. Svi isti: mufljuz do mufljuza. I nema veze: znam da je do mene mufljuz, pa ni moj ‘mufljuzluk’ nije tako bolan.

E, ali u Skandinaviji su svi cisti. Puritanci. Protestanti. Kant. Visi cilj. Zajednicko dobro. Laz? Iskljucena. Crveno? Moze biti samo – crveno.

Znaci radis u jednom takvom drustvu. Protestanata, puritanaca. Vlasnika istine. Ovaj okvir, iako je lazan i cesto provaljen kao lazan, djeluje na tebe kao teret od vise tona, na tvoju balkansku mufljusku kicmu (videte kako fino razumijete pridjev „mufljuski“ koji opisuje imenicu „kicma“). Vasa kicma bi da se povija lijevo-desno i to joj je najprirodnije stanje, i zato je mufljuska, ali protestanti ne daju. Lazu, ali moze im biti. I vama to bude TVRDO (konacno, evo nas na pocetku!). Vi to dozivite kao tvrdo. Jedino sto tada prija jeste baciti se mislima u jednu drugu sredinu koja nema bas tu (tvrdu) dimenziju, pa je vi – pogresno – dozivljavate kao mekom. Rjesnje problema? Ne, jer se radi se samo o konkretnoj dimenziji, ne citavom spektru koji je tipican za jedno drustvo.

I tu je greska. Naravno. Vama iz jasnih, ljudskih, prirodnih potreba u tom trenutku treba slika neceg drugog sto nema bas tu pojavu koja vas je slomila, pa ne stizete primjetiti da ta nova sredina (drustvo) ima zapravo strasno puno, nekih drugih neprijatnih fenomena koje cete brzo dozivjeti kao tvrde i to toliko tvrde da cete pozeljeti da se sto prije vratite medju one originalno tvrde.

A mogao sam samo ovo reci: jedva cekate odlazak u Jugoslaviju, jer ne mozete vise izdrzati kad baba koja ide ispred vas trotoarom, gleda ispod oka, minimalno okrecuci glavu unazad, da vidi hocete li je napasti, jer je shvatila da niste „njen“. Boji se. Uh, konacno Jugoslavija. Kad tamo, svi puse. Vas to gusi. Hocete nazad….

I gdje je bolje? Sta je istina? Gdje je sada epistemologija da mi pomogne da razumijem sta je istina? Pa ako uspije, nemam nista protiv da cijeli proces nazovem epistemoloski. Nije bitno – sto bi rekla djeca iz mostarske Splitske ulice, ko razumije, shvati ce.