Da li je Jugoslavija bila imperija? Pa ne znam bas, ali se raspala po uzoru na sve poznate vece imperije. Cak se u jednom trenutku i lijepo zivjelo u njoj. I imperije budu na vrhuncu. Sta je onda jos falilo da bi je mogli zvati imperijom? Da, naravno, da je neko nekoga gazio i ugnjetavao. Pa Boze i to je imala: Srbi! Srbi su ugnjetavali Hrvate, Bosance (i dio Hercegovaca), Crnogorce, Albance, Makedonce… Ne pada mi na pamet da sad u ove kasne sate argumentujem ili osporavam ove poslednje navode, ali ako za trenutak povjerujemo u zvanicna objasnjenja uzroka i povoda naseg poslednjeg rata i ako i ovaj poslednji opis jugoslavenske ”idile” shvatimo kao tacan i objektivan, ispada onda da je Jugoslavija zaista bila imperija. Imala je sve kriterije. Samo kratko, ovo oko ugnjetavanja. Ovo je nekako najslabiji kriterij da bi se neko smatrao imperijom. Evo Bosna prije neku godinu. Turska najveci prijatelj, muzicari iz Beca sviraju na proslavi, a G. Princip – terorista. Bosna je izgleda pocela to sa tlacenjem tek nedavno….?
Bila jednom jedna imperija. Potrefile se okolnosti, ojacala drzava, vjest vladar i – moc. Sila. Okupirase za cas okolne zemlje i eto – imperije. Ali nesto su zabrljali i imperija se nadje pred kolapsom. To je odmah dovelo do jacanja nacionalistickih ideja u okupiranim zemljama. Sve do jedne su htjele da se osamostale. Ali zivot nikad nije samo pravedan. U regiji su se brzo izdvojile dvije sile. Mnogo jace od ostalih. I onda pocnu problemi u svakoj od nedavno osamostaljenih drzava: kojoj od ovih dviju sila se privoljeti. Jer nekoj moras. Pogledajmo na mikro planu. Unutar jedne od tih novih drzavica raste napetost jer su se snage podijelile: jedni su za jednu, a drugi za drugu mocnu drzavu iz susjedstva. Vojna lica koja su sve postigli ratujuci, bi opet da ratuju, a mudriji dio naroda trazi da se djeluje pragmaticno. I opet: zivot je rijetko samo pravedan. Drzavu je napustilo ono sto je bilo dobro, ili – bolje. Ostala je samo losija grupa i napetostima nikad kraja, jer ih nema ko razrijesiti.
Vjerovali ili ne, ali pisem o Palestini iz 7 vijeka PNE (prije Nove ere). Imperija koja se raspala je bila Asirija, dvije nove (relativno nove!) jake drzave u regiji su Egipat i Babilon, a drzavica kojoj je u toku sukob dviju politickih opcija je Judeja. Babilon je novi jaki igrac, a Egipat bi da se vrati u svoje najbolje godine. Militanti Judeje traze pobunu i borbu protiv Babilona, ocekujuci pomoc Egipta, a prorok Jeremija savjetuje poniznost prema Babilonu.
Srbija? Prvo Jugoslavija, pa EU i Rusija, pa – Srbija. Pa jedni za Ruse, a jedni za Ameriku (EU).
Nista novo, evo treci milenijum. Propast Asirije sam nonsalantno opisao rijecima ”nesto su zabrljali”, a zapravo i bez poznavanja detalja, lako je objasniti: pao je zivotni standard i ljudi su izgubili vjeru u aktuelnu zajednicu. I tako je uvijek. Dok ima novaca i udobnosti, bice ljudi zadovoljni u bilo kakvoj zajednici. Bilo to Rimsko carstvo ili Otomansko carstvo ili Austrougarska ili EU. Ili Jugoslavija. Svejedno je ljudima. Da, da ali i nasi dobri drugovi su zabrljali. Debelo su zabrljali. Ekonomiju su rasturili i unakazili prvo eksperimentima, a onda i isplivavanjem na povrsinu ljudskih gadosti (poznatije medju ucenim ljudima pod zbirnim imenom, korupcija). I opet dovoljno je samo kratko: pad ekonomije: ljudske gadosti ce automatski isplivati po unutrasnjoj zakonitosti siromastva. Jer u Jugoslaviju smo usli nasmijani, veseli, puni optimizma i spremni na odricanja. Cak iako je u svakoj od buducih samostalnih drzavica bilo manje ili vise onih kojima nije bilo do smijanja. Ne sto su bili pametniji od nas koji smo vjerovali u ideju. Ne, oni su jednostavno bili namcori, mrzovoljni, tabijazusi kakvih ima u svakom drustvu. E, ali onda je dosla ova, pa ona Petoljetka, pa privredne reforme, pa promjene ustava, pa par-nepar, pa restrikcije struje, pa bonovi, pa francuske polutke, pa strajkovi, pa …nema vise ni penzija i plata. Odjednom se dan isplate zove Spasovdan!? Ej, u drzavi u koju su Cesi, Madjari pretrcavali preko minskih polja i ginuli od vrijednih granicara! Odjednom, dan isplate svi zovu Spasovdan. A on svakog mjeseca sve kasnije i kasnije, pa se godina pretvori u 11 mjeseci. Norveska dijeli 13. platu, a nas su skracivali i za 12-u… I nesta entuzijazma i radosti. Nema vise rada na ”ho-ruk”; stigla je nova parola: ”ne mogu oni mene platiti toliko malo, koliko malo ja mogu raditi”. Nesta zara, a na svjetlost dana isplivase oni poslijeratni namcori i uzese vlast. Zemlje napusta mladost i obrazovanje, skole propadaju. Jeremija, onaj prorok iz gornje ilustracije je egzil jevrejske elite (Nabukodonosor je iselio u Babilon sve sto je vrijedilo u Judeji) opisao poredeci ga sa sepetom smokava: sepet dobrih smokava, a u drzavi je ostao sepet gnjilih smokava. I sad pocinje tavorenje. Ljudi sa nadom vjeruju svake godine da je napokon dostignuto dno. Ali, nije. Mi samo prolazimo nove i nove spratove spirale koja nas vodi ka dnu (pitajte Kubance koliko to moze da traje).
Kako li Jevreji uspjese? O tom’, po tom’.
Jugonostalgija 