Posip iz 2017.

I bas kad sam pomislio da znam dovoljno o jugoslavenskim vinima (mislio sam zapravo da poslije Peljesca, nista drugo ne treba ni traziti ni probati), sretnem se sa Posipom iz Care, starim 2 godine. Ako ste u Vela Luci, kolima prema Korculi (gradu), pa prodjete Blato i Smokvicu i tu je skretanje za Caru. Cetiri km od glavnog puta. Nista. Ali,  zapravo moze i laksim, zaobilaznim putem….

Pravac iz uvale Tudorovica (nekih 5 km sjeverozapadno od V. Luke) do Grada. Tamo iza Obale 3 (ili 2?), nalazi se trznica. Mala prostorija sva od kamena, a na standovima samo 4-5 prodavaca. Voce, povrce i – riba. Prodavci nezainteresovani za nas kupce sa dijalektom koji veze nema sa korculanskim, iako se ja trudim da ubacim italijanske izraze, svu paznju posvecuju samo domacim. Razumijem: valja prezivjeti 12 mjeseci. Blitva 12 kuna i sardela….. Nema?! Kako nema??? Bice, kaze stariji gospodin, za 20 minuta. A mi poranili: bili tamo vec u 7… . Ok, idemo pazariti sve ostalo, kao da ce riba doci. Konzum i Posip, Cara, suho vino, 0,7L iz 2017. Oko 90 kuna. Hljeb, pardon, kruh – mada je (pra)stara damlatinska rijec za hljeb, hlib, a ne kruh! I nazad u trznicu, u kamenu spilju od 20 kvadrata. Uz djecaka kojeg je porodica s pravom umjesto u Zagreb ”uskole” poslala u trznicu da prodaje ribu, jer ‘decko’ nije bas od neke inteligencije,  pojavio se i nas stari poiznanik sa sardelama. Ispod tezge (banak) 6 gajbi sardela , a gore na tezgi jedna iz koje vadi. A riba, jadna, bila je ziva koliko prije 5-6 sati. Ukocena, tijela savijenog u luk od poslednjeg grcevitog pokusaja da manevrom izbjegne mrezu, sjajna, mokra, pa sija kao kovceg srebra. Prodavac vjesto grabi sakama trazenih 1,2 kg i cijelo vrijeme asikuje sa prodavacicom voca, mameci je jednom finijom skusom: hoce li joj dati ili ne. I dao joj je na kraju, naravno, dok je uzimao mojih 25 kuna. I onda opet kod gospodje od blitve. Mlada, jedra, uskih listova.. Ma, blitva, ne prodavacica. Trpa kilogram u kesu, jedva moze da stane.   Imamo li sve? Krompir, blitva, bijeli luk, pamidore, crni (crveni) luk, maslinovo ulje, sardele, kruh i – posip. Najtezi ruckovi! Upotrebi se skoro svo posudje, potrosi se skoro svo ulje, prska na sve strane, a pojede se za manje od 20 minuta!? I onda Posip, Cara, 2017. Cudo! Dan ranije smo pili nekada legendu bijelih vina: kutjevacku Grasevinu. Nista, skoro pa – voda. Prema Posipu. Mladji vade mobilne, aplikacije, kontrolisu. Sta je ovo???? Jedno od 5% najboljih bijelih vina na svijetu, kaze jedan app. Kontrolisemo cijene u raznim lancima prodaje. Skandinavci vam ga mogu obezbjediti na stolu za nekih 50 EUR, a ako bas hocete da ga pijete u Americi, e onda morate platiti 200 EUR?! E, ali Posip ne bi bio to sto jeste kad bi ovi efemerni podaci uticali na nas dozivljaj. I zaista, ne trebaju vam nikakvi podaci o velikim parama, tudjim procjenama vrijednosti, Posip sam sebe opravdava. U ustima. U casi koja se odmah orosi. I onda dilema: kupiti karton sa 6 ili 12 flasa ili – nista? Posip u Skandinaviji??? Uz ribu iz Tihog okeana? Krompir od prosle godine. Paradajz iz Spanije? Ne! Mozete vi presaditi srce vaterpoliste Sandra Sukna u tijelo neke babe – ne pomaze to. Baba mora riknuti. Posip se pije samo ovdje, pa ili cete cekati sledece ljeto ili cete se prije vremeno penzionisati, pa preseliti na Korculu i piti Posip uz blitvu sa lokalnih terena. Ne volite Vela Luku? Nema problema, Cara je na pola puta do grada Korcule. A i tamo ima da se kupi sardela u ribarnici vlasnika koji se preziva…. Sardelic. Dobro, mozda i nije nesto posebno: sigurno ima i u Srbiji mesara koji se zovu Govedarice? Ipak, Svinjcevica, nema….

Ali iz Korcule (grada) treba bjezat’ sto prije! Turisti, turisti i lavanda. A jos ako se potrefi da ste tamo u podne (a i kad bi bili, dok se djeca naspavaju?), onda ce vas lokalni crkvenjak potjerati ubitacnom zvonjavom crkvenih zvona. Uvijek je lijepo cuti kad zazvone zvona lokalne crkve. Ma lijepo je cuti i kad zvone ”za mrtve” (ono samo u jednu stranu: dong, dong, dong, a ne ding-dong, ding-dong), ali ovaj ga brate pretjera: zvoni neprekidno ”za zive” dobrih 10 minuta. Ali turisti kao turisti, slikavaju, misle, tako treba…. Uh da je jedan sprat u nekoj staroj, a renoviranoj kuci od kamena u Ulici Sv. Nilkole! Pa sa balkona pogledas krajnje desno, jedrenjaci, desno, Stari grad Korcula, lijevo more i Peljesac, Viganj. Ja, 90 kvm, 1,2 miliona EUR . Sitnica ali samo za Bejlija (fudbaler) koji je koliko je juce potpisao za nekoga za milion EUR, sedmicno….

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s