Umjetnost i ja

Slusam muziku. Je li muzika umjetnost? Jeste. Sta je umjetnost? Enciklopedija Britanika kaze da je to produkt stvoren kreativnoscu (valjda umjetnika?) i izrazen kroz vjestinu ili imaginaciju. Eh, ili me je enciklopedija zatekla i presla, ili je njihova definicija – pogresna? Presiroka. Zasto bi me Enciklopedija presla? Zato sto oni u svoju definiciju stavljaju  (i) „vjestinu“.  Da li je umjetnost ako je onaj koji stvara vjest, pa nas njegovo djelo impresionira? Da li je umjetnost akrobatika na cirkuskom trapezu?E pa za razliku od Britanike, ja bih umjetnoscu smatrao samo djela nastala inspiracijom. U ovoj dilemi imate tri elementa: umjetnik, umjetnost i ja (mi). Sto ce nama umjetnost? Da, to je kljucno pitanje koje pomaze i da se definise umjetnost. Mozemo reci da je zivot tezak, tmuran, siv, pun udaraca, pa nam treba tu i tamo malo zadovoljstva. Zadovoljstvo? Odmor? Slag na torti? Cuj torti?! Slag na suvom, iskuvanom mesu bez grama masnoce.  Jer to je zivot: zvakanje suvog bezukusnog komada mesa, kojeg samo vrtimo iz ugla u ugao usta, bez zelje da ga progutamo. Ponekad cak pokusaj gutanja vodi u refleksni nagon na povracanje. E to je zivot. I tu sad naletimo s vremena na vrijeme na nesto slatko, osvjezavajuce, lako za progutati (slag). Da, ali ja cijelo vrijeme pokusavam reci da to ne moze biti umjetnost. Pogledajte Mikelandjelovu Pijetu i sve on nabore kamene tkanine koji vas ostavljaju nijemim, poluotvorenih usta. Naravno da zadivljuje vjestina, ali to je kombinacija talenta i strpljenja: cekic i dlijeto, pa polako.

Nazad u trokut umjetnik, umjetnost i ja. Za mene je efekat postignut (umjetnost) kad je umjetnik inspirisan i pokrenut emocijom, pa izbaci iz sebe djelo, a to djelo pokrene istu vrstu emocije kod mene (indukcija). Na ovaj nacin se umjetnost vrlo brzo redukuje i skrati za brojna djela kojima se divimo zbog vjestine umjetnika, ali u isto vrijeme ostaje i niz djela koje ne razumijemo jer nas ne indukuju. Pa ipak su umjetnost, jer one koji razumiju dobiju efekat i osjete energiju koju djelo nosi sa sobom. Oduvijek je bilo stvaralaca koji su se bavili „umjetnoscu“ i zivjeli od toga. Hja, ok, moze da se prihvati. Umjetnik je covjek koji umjesto receptora kojima prima svijet oko sebe ima organe velicine pecurke, pa ono sto mi dozivimo kao prolaznu emociju, oni osjete kao uzasan bol. Tesko je zivjeti sa tako niskim pragom za osjetila. To trazi reakciju, odbranu, borbu. Rezultat tog konflikta su umjetnicka djela. Ali ima vjestih ljudi koji znaju sjesti za sintisajzer i sklopiti muziku. Uzas. Doduse ima i ovdje spas! Ti momci postanu uskoro strasno bogati i – pocnu patiti. E tu se onda oni priblize situaciji koja ih moze dovesti u konflikt sa svijetom, pa onda mozda i dodje neko umjetnicko djelo? Uzmite Mocarta i Malera. Vecina „eksperata“ ce se sloziti da Mocart nije br. 1 klasicne muzike. Prije njega su i Bah i Betoven, ali iako Maler vjerovatno nije, ja bih uzeo Malera kao bolji primjer da potvrdim svoju tezu. Mocart je bio uzasno vjest. Popularno je shvatanje da on zapravo i nije bio stvaralac: on je signale dobijao direktno od Boga i samo ih je prenosio na papir…

Ali Maler! Poslusajte neku njegovu simfoniju (4-ta, je moja omiljena) i odmah cete osjetiti razliku. Komponovanje. Muzika je svuda oko nas, bas kao i brojevi. Ili molekuli. Atomi. Treba ih samo poskidati i povezati u lanac. Mocart je tu bio ekstremno nadaren: uzimao je samo najljepse tonove i slagao ih u lance bozanske harmonije. Ali Maler ih je takodje nalazio, ali njegovu ruku su rukovodile emocije. Moze se reci, cak i da je htio drugacije, nije mogao, jer je bio tjeran. Prisiljavan. Ili uporedite nekog talijanskog renesansnog slikara sa Modiljanijem. Stojeci izpred Ticijana vi se zadubljujete u detalje i pokusavate odgonetnuti kako li mu je samo uspjelo? A Modiljani? Njegove slike bole. I zato ponovo: sta ce nama umjetnost? Vrlo jednostavno, da nas s vremena na vrijeme prodrma i podsjeti da zivimo. Idioti nose oko vrata one tablice na kojima pise Carpe diem (uhvati zivot)?! Boze. Bolje je staviti kamen u cipelu, pa uzivati kad se izujes. Ne, treba traziti, cekati susret sa umjetnoscu (da bi zadovoljio definiciju Britanike, treba reci, pravu umjetnost) i prepustiti se umjetnikovom tumacenju emocije. I na kraju kad je rijec o muzici, sto vam je ime izvodjaca manje poznato, to je sigurnije da ce biti – nesto. Mozda cak i umjetnost.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se /  Promeni )

Google photo

Komentarišet koristeći svoj Google nalog. Odjavite se /  Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se /  Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se /  Promeni )

Povezivanje sa %s