Gledam neki dan na televiziji, na Kubi su zivjeli ljudi, preci danasnjih stanovnika ostrva. Zivjeli su tamo oko 5000 Godina. Dok nisu dosli Evropljani i – istrijebili ih. Ali nije sad rijec o „nestanim“ Evropljanima koji gdje god odu iz Evrope, naprave neku nevolju – ne, rijec je o tome da su ovi preci zivjeli 5000 godina na Kubi i ostavili prirodu onakvu kakvu su nasli. Zamislite da neko moze da zivi 5 milenijuma, a da sve ostavi netaknuto??! Evo i mi zivimo u koliko toliko civilizovanim okolnostima (znaci ima tekstova napisanih tada koji svjedoce o vremenu), punimo i mi 5. milenijum, ali kako je krenulo necemo jos dugo: Planeta se batrga, ali i postepeno umire pod pritiskom covjeka.
Zasto ovo pisem i kakve veze ima sa Hrvatima? Impresioniran sam cinjenicom da su Taino indijanci (istrijebljeni preci danasnjih Kubanaca) uspjeli zivjeti 5000 Godina u harmoniji sa prirodom, ocigledno zadovoljni onim sto imaju i bez ambicija da to upropaste. I tu se sad polako primicemo Hrvatima. Hrvati su prije 30-ak Godina kako rece F. Tudjman, ostvarili tisucljetni san. Hej, je li to malo? Sanjas 1000 Godina o necemu i onda to dobijes. Zar ne bi trebao biti makar malo zadovoljan? Ne, ne mora euforija i ludilo, ali makar zadovoljstvo? Pozitivna energija koja i da nista vise ne radis, moze da te odrzi u pokretu naprijed, makar 50 Godina. Ali Hrvatska energija, vidimo lako, nestaje brzinom topljena svajcarskih glecera! Nezadovoljstvo na svakom kraju. Frustracija i reakcije koje mogu da se svedu u dva glavna pravca: napustanje zemlje i agresija prema svemu. Ali prvo da posjetim zasto bi Hrvatima Hrvatska trebala biti kao Kuba Tainjanima.
Iz aviona se vidi a je Bog stvarajuci prirodu, bio posebno darezljiv prema Hrvatima. Volja vas je sljuncane plaze, idete na Lombardu (Korcula), volja vas je dubine i mora plavog kao tinta, okupajte se ispred Vrtova Sunca (Orasac), pije vam se vino (Dingac, Potimje), ljubitelj ste estetike? Idite u Rovinj. Ili Dubrovnik (ali u oktobru!). Plitvice, Krka, sume u Slavoniji, Lika… Za svakoga, ne po nesto, nego obilje. Vecera u Gospicu: mijesano meso za troje, a moze da jede sestoro?! Autoput? Deveto svjetsko cudo! Moze Ovako da se nabraja do sutra. Nazalost, jednako dugo moze da se nabrajaju i incidneti i negativne pojave koje opterecuju hrvatsko drustvo. Autobusi mladih Hrvata napustaju zemlju. Rijecka bolnica ce ostati bez anesteziologa: eno ih svih u – Svedskoj. Nama Jugoslavenima, pravo je zadovoljstvo otici bilo gdje u Minhenu: hotel, prodavnica, pivnica. Prica se samo hrvatski. Divota! Zlocinci poslednjeg rata se velicaju kao nacionalni divovi. Aktuelni politicari stalno koketiraju sa ustastvom i nacizmom. Crkva („u Hrvata“) ne prestaje da provocira na sve moguce nacine. Agresivni celavi momci diljem Obale biju svakoga ko se namjerno ili slucajno predstavi kao Srbin (Supetar, ovih dana?! I to bas Supetar cija je gradonacelnica nedavno bila u centru paznje svojim progresivnim istupima!?).
Dakle sta je to sto muci Hrvata i ne dozvoljava mu da uziva u ovome sto ima?
Kratak odgovor je – prevara. Hrvati se osjecaju prevarenim. Naravno, ne znaju to svi niti razumjeti, niti sagledati, niti objasniti, ali osjecaj prevare ih tjera da reaguju bilo odlaskom ili agresijom. A prevara jeste bila kolosalna! Prvo obecanje. Sadrzaj obecanja nije mozda tako los. Priznajem. Osloboditi se od jedne zemlje koja je krenula nezaustavljivo da propada. Pa ko ne bi? Ljudi su i s Titanika skakali u vodu iako je bila ledena. Ali prva nevolja je sto je obecanje ispunjeno na los nacin. To vam je kao kad vam neko kupi Porse Kareru 911 4S, ali – ukradenim parama. Ideja izlaska iz SFRJ je stvorena, a onda su izvrsioci odlucili da ne biraju sredstva. Pocinjeni su cak i zlocini. U ime ideje?! Zemlja je pokradena. U ime materijalnog stanja heroja rata. Ucesnici rata su ostavljeni na milost i nemilost ispraznjenih socijalnih fondova. Crkva umjesto da njeguje i lijeci duh naroda, truje ga kao da smo u 16. stoljecu. I tako je jedno obecanje, izvedeno na prljav nacin, preraslo u razocarenje, zahvaljujuci ekonomskih nevoljama. Ljudi odlaze i slabljenje ekonomije ulazi u negativnu spiralu sa novim i novim talasima emigracije. Poljoprivreda stagnira, Sjever i „trbuh“ zemlje propadaju. Jedini ko jos uvijek namice ‘solde’ su ljudi angazovani u turizmu, bilo prodavci keveta, bilo prodavci nekretnina. Ali krevete nema ko da namjesti, niti apartmane da napravi. Jeste, investiraju bogati ljudi sa Zapada, ali zahvaljujuci starim, ‘predratnim’ finansijskim tokovima, pare nestaju. Ljudi ostaju bez (svog) posla i oni koji mogu odlaze, a oni koji ne mogu, prave nedere po rivama. Primjetite jos jedan fenomen. Ulica Marsala Tita. Nekad je svaki grad imao jednu vidjeniju ulicu sa ovim imenom. Danas? Promijenjo ime sa nekim novim herojima, a table divljacki unistene cekicem? Da, ali ne svuda! Otidjite u Istru. Tamo i dalje imate i trgove i ulice sa imenom Trostrukog heroja. Kako to? Pa lako! Stepen frustracije je znacajno manji nego u recimo Sibeniku, Zadru ili Dubrovniku. A zasto? Prvo, jer je i Istra od Boga dobijena. Drugo demografska struktura je drugacija nego u Dubrovniku (ono sto su u Dubrovniku ili Makarskoj Hercegovci,. u Istri su Talijani – razlika je!). Privreda cvjeta. Blizina Italije, Austrije, Svajcarske se osjeca zraenjem kulture, civilizacijskih normi, sistema vrijednosti. A i ljudi su meksi (Dinara pocinje juznije).
Iskreno zelim Hrvatskoj da se vrati na put normalnog, mirnog i harmonicnog razvoja. Ako ne zbog njih, ono zbog mene….
Jugonostalgija 