Osamdesete godine. Zemlja u ogromnim dugovima, nema ni plata ni penzija. Sve sto je moglo da se potrosi, bilo je potroseno. Strajkovi kao najubjedljiviji dokaz propasti citave ideologije i – prevare. Radnik u Jugoslaviji pokazuje nezadovoljstvo???! Cime?? Komunisti su mu najbolji prijatelji, stavili su ga u centar paznje, dali mu fabrike na upravljanje, predratni kulaci su istamanjeni, inteligencija ucutkana…. E, ali ne moze da se zivi od vjere! Svakome od nas treba stan, namjestaj, kredit, auto, odmor, posao, knjige za skolu, bolnice sa lijekovima, zadovoljni nastavnici, pristojna kupovna moc… Ispostavilo se da komunizam nije nista drugaciji od religije iako su komunisti tvrdili da je ova druga opijum za narod?! A zapravo su nevjerovatno slicne. Obje ideologije obecavaju za sutra, a ne daju nista danas. Obje imaju represivni aparat kao garanciju da ce vjerovanje u bolje sutra istrajati i da vjernik nece okrenuti glavu na drugu stranu. I obje rizikuju da kolabiraju istom brzinom kojom se pojedinac osvjescava i skupi snagu da se okrene sebi. Vjernici, oni pravi, dobili su pomoc u 18. vijeku od prosvjetitelja. Naravno, na ovim stranicama ranije opisani sukob Kanta sa samim sobom i naslijednicima, pokazuje da covjek ipak mora imati nesto sto ce kanalisati njegove nagone i potrebe. Potpuno oslobodjenje bez vizije zajednickog cilja, nije moguce. Ali u tome i jeste sva ljepota moderne socijaldemokratije! Oslobodjen pojedinac u sistemu koji ga cuva i od okoline i od samoga sebe. Nego sta cemo sa komunizmom? Rusi, Ukrajinci, Bugari, Rumuni, mi… Kako se osloboditi od tereta proslosti koji pritiskuje, paralise inicijativu, ubija vjeru u sebe? Nas je radnik u Jugoslaviji, 80-ih godina ipak otvorio oci. Ali ne razumije ono sto vidi i posebno – ne zna da rijesi neposredne probleme koje vidi. Otvoren je i prijemciv za bilo koju novu (?) ideologiju. A njegovi lokalni politicari? Ekipa koja je kroz 40 godina, komicnom kadrovskom politikom, ociscena od bilo kakvog kvaliteta, nije imala nikakvo rjesenje. A strajkovi, nezadovoljstvo i prvi istrazivacki novinari. Nevolja!
Najlakse rjesenje? Razlicitosti! Mi i oni. Bogu hvala istorija nam je sadrzavala vise nego dovoljno sukoba, cak, bestijalnih klanja, podmetanja, netrpeljivosti, podozrenja. Sta je vise logicno nego svom radniku objasniti da je za njegove nevolje kriv onaj tamo, njihov? Citavoj stvari novi zamah je dao dolazak Ante Markovica. Covjek sa Zapada, sa vizijom, neopterecen prosloscu ni manjkom materijalnih stvari, ulazi na nasu politicku scenu krajem 80-ih i donosi nama novu nadu, a politicarima (k’o kad se radi o dva svijeta!) nocnu moru. Markovic prijeti da ce politicarima uzeti najvazniji instrument vladanja: raspodjelu para. Pare se moraju prema Markovicu prevesti u trzisne tokove, izloziti konkurenciji i pameti. Pri tom penzijski fond mora ostati za penzije, a ne da bude kasa za isplatu zakasnjelih plata. Serija pravih, logicnih ekonomskih reformi koje prijete totalnom razvlascenju i razgolicivanju komunista. I sta da rade oni najagresivniji medju njima? Nazalost, dio i sa jasnim osobinama psihopatije? Sigurno primjecujete da u ovoj pojednostavljenoj analizi nigdje nema ni Njemaca, ni Amerikanaca. Cak ni Vatikana. Samo mi, domaci, dio nas u panici, spremni na sve, dio naivan, a vecina paralisana od straha zbog neizvjesnosti. U psihozi opste nesigurnosti, straha i paralize, jacaju ideje odvajanja i bjezanja. Ova pojava separatizma, koliko god bila prirodna, ipak je na terenu Jugoslavije pokazivala razlicite odlike i dinamiku. I dok je na krajnjem zapadu, skoro svaki Slovenac bio makar jednom u Gracu ili cak i Becu, dotle su na krajnjem istoku djeca kosovskih Albanaca isla na spavanje uspavljivana legendama o lokalnim junacima koji su su borili za slobodu. U Sloveniji besumni tramvaj u Lincu, na Kosovu Skenderbeg. Nije bitno, i Slovenac i stanovnik Kosova pocinje da sanja o odlasku iz zajednice koja se raspada, koja nas muci, koja prijeti, koju…. sve nam se vise cini … nismo zapravo nikad nesto posebno ni voljeli. A tek Srbi! Brzo preuzimaju komandu u rastakanju drzave i to svojski: na svim frontovima. Uklanjanje Markovica, uklanjanje domace opozicije, kradja para, brutalna kontrola medija, prekrajanje istorije, devijacije u kulturi, angazovanje naucnika…. Sve je stavljeno u pogon sa samo jednom idejom: osvetiti se svima za sve frustracije tokom poslednjih 600 godina uz izvlacenje najvise materijalne koristi. Ostali su sa olaksanjem i zahvalnoscu docekali ovaj (tipican) srpski potez. Ok, naravno da i mi (ostali) jedva cekamo da odemo iz Jugoslavije, ali sad zahvaljujuci Srbima, ne moramo vise nista da radimo. Dovoljno je samo manje ili vise provocirati i skretati svijetu paznju na ovog „nestasnog“ igraca u buducem balaknskom ratu.
Jugonostalgija 