Da, zasto II

Ekonomija Jugoslavije: treba li trositi ovaj skupocijeni prostor na to? Fabrike radnicima??! A pare? Nova vrijednost? Parola je dakle bila, mada neizgovorena, fabrike radnicima, a raspodjela nama. Primjetite: ne pare nama (iako je to bilo de facto), ne – raspodjela nama. Ovo ”mi” (nama) su naravno oni najbolji medju nama-komunisti. Znaci moc da se upravlja parama, to je bilo vazno odrzati. I kako je zapravo cijeli sistem bii samo jedna varijanta centralnog planiranja i planske privrede, nije trebalo dugo cekati do prvih problema. I kod problema je Savez komunista pokazao zavidnu mastovitost. Oni su krize zvalo petoljetkama i svaki novi pokusaj da se rijese ekonomske nevolje, donosio je novi paket mijera, tj. novu petoljetku. Poslije se i od ovoga odustalo i dobili smo seriju manje mastovitih naziva: par-nepar, restrikcije, zimnica, sindikat, pola grada bez struje…. Drzava je klizala ka ekonomskoj katastrofi, komunisti su praznili fondove, plate su kasnile, inflacija i tek (!) osamdesetih godina, prvi stidljivi strajkovi.