Djeluje kao pocetak jednog od nasih klasicnih viceva? Ali nije! Rijec je o najnovijoj smjeni vlasti u Sarajevu, gdje je zestokim zamahom politicke metle smijenjeno vise „sluzbenika“ sa muslimanskim imenima da bi na njihovo mjesto dosli „hriscani“. Prvo da objasnim zasto je sluzbenik pod znacima navoda.

Uvijek se sjetim odlicne ilustracije kojom se prikazuje sta je jedan clan organa vlasti za svoje gradjane. Tekst na vratima americkih policijskih automobila. Tamo uvijek pise nesto u smislu: „Sluzimo ljudima“. I tako bi trebalo biti! Ljudi izabrani na funkciju bilo da se radi o predsjedniku vlade, guverneru ili policajcu, treba da sluze svojim biracima. Ali ako je glagol (sluziti) za nas pregrub, koristimo imenicu: sluzbenik. I Jesu li nasi izbornici sluzbenici? Boze sacuvaj! Sve samo ne sluzbenici. Sve samo ne da oni nas i nama sluze. Eto zato znaci navoda. Radi se o interesnoj grupi ljudi koji cak i prije nego sto dodju na vlast, imaju isplanirano kako da zadovolje svoje potrebe i potrebe svojih poznanika i familij. Ugradjivanje u tendere, otvaranje firmi pod povlastnim uslovima, zaposljavanje rodjaka, stvaranje mreze i lanaca sverca ili kakvih drugih nedozvoljenih rabota, gdje se dobro zaradjuje, a gdje je strah od represalija minimalan. I to je jedini smisao mandata.

I sad su zakonom promjene vlasti sklonjeni brojni „muslimani/bosnjaci“ da bi na njihovo mjesto dosli „hriscani“. Niko nije ni rijeci rekao o kvalitetu posla koji su uradili bivsi, niti je ko objasnio koji kvaliteti krase nove. Zanimljivo da 98% cjelokupnog drustva ovu promjenu dozivljava kao normalnu. Preostalih 2% pise po liberalnijim medijima uz mnogo jeda i (neminovno!) patetike, sve pominjuci vlastite prijatelje cija imena naravno zvuce  mijesano. Analiticar je bolno jauknuo i iskoristio priliku da nas informise da je mnogo sirih nadzora nego 98% drustva, mada je tu poruku primilo zapravo samo tih istih 2%??! Jer ko ima snage da cita medije koji salju zbunjujuce poruke, dok u domacinstvu vlada strah? Strah od nemastine, strah od gubitka vizije buducnosti, strah od odlaska djece u inostranstvo. Pa ko je ovdje lud??? Tih 98% koji su ovu vijest primili sa jednakim „mirom“ kao sto onaj koga zulja cipela dozivljava svoj stoti korak: boli od pocetka, boli cijelo vrijeme, boli i sada, pa? Tesko! I konacno, zasto je ovo sasvim ocekivano?

Zato sto se rat pripremao svadjom izmedju raznih religija, rat se vodio kroz mrznju izmedju religija, napravljeni su brojni bestijalni zlocini opet na istoj platformi (je li ubio Srbin nekog drugog Srbina?). I zato sto i dan danas, skoro 30 Godina kasnije politicari vode politicki zivot zemlje iskljucivo kroz medjuvjersku svadju. A ako se sjetite da smo mi suznji, ljudi bez politicke moci i volje, jasno je da mi medjuvjerske polaritete dozivljavamo kao bazicne dimenzije cjelokupnog naseg bivstvovanja. Te tri religije su za nas sto za normalni svijet, prostor i vrijeme; okvir u kojem zivimo i iz kojeg nema izlaska. Kod nas cak ne vazi ni teorija relativiteta!? Ajnstajn je dokazao da svjetlo prolaskom pored teskog tijela, dobija zakrivljenost; ni ovo nema kod nas. Dosao je na vlast Mate, sanse nema da ostane Mujo. Sve ostalo bi bilo kao da se nasuprot Euklidu, dvije paralelne prave ipak sijeku negdje, tamo.  Nema nas suzanj kapacitet za bilo Ajnstajna, Dostojevskog ili Euklida. Tu su Milorad, Bakir i Dragan. Sad su Miloradovi, neka, docice i nasi….

 

Kako vi zamisljate i sta vama znaci pojam suzanj? Stariji medju nama lako mogu prizvati lik glumca Milana Srdoca i vecinu uloga koje je on igrao. To je danasnji, moderni suzanj. Primjetite da je suzanj, na ljestvici ljudskog dostojanstva, postavljen nize od roba! Rob je, makar kako mi to sebi danas predstavljamo, mlad, jak, buntovan, jedva se suzdrzava od agresije, prosto kipi od mrznje prema „gazdi“. Nasuprot tome, glavna odlika suznja je da je njegova volja slomljena. On moze biti i jak i slab i zdrav i bolestan,  brz i spor, ali on nema volju. On ne moze, ne zna, nema ideju (o) kako da uradi nesto u svoju korist.

E sad kad smo „nacrtali“ prosjecnog suznja, mozemo ici dalje:

nasi ljudi, posebno oni istocno od Karlovca (mada i zapadno i sjeverno i juzno od Karlovca ima tragova tih sapatnika Matije Gupca) su svi redom – suznji. Mislim da ovu konstataciju ne treba posebno dokazivati, ali na mjestu je, objasniti je i naravno, pomenuti posljedice toga. Ali evo za one najskepticnije da samo pomenemo tri politicka lidera: Vucic, Djukanovic, Dodik. Sva su tri istocno od Karlovca, zar ne? I sva trojica vladaju zajedno vec oko 100 Godina?! Bilo koga prosjecnog covjeka (na zalost nemam pravo da ih nazovem gradjanima) da pitate za ovu trojicu, od svakog cete dobiti isti odgovor: najradije bi ih vidjeli smijenjene sa vlasti, ali isto tako i to da posto boljih nema, neka ih, neka vladaju. I evo, to je dokaz filozofije (psihologije!) suznja: vidi, donekle razumije, ali nema ni trag od pomisli da bi on licno mogao da nesto uradi da ih se smijeni i da dodje neko bolji. Nas covjek, suzanj, dozivljava politicku elitu kao visu silu, kao prirodnu katastrofu i raduje se (neko bi rekao, mada je ruzno, maksimalisticki mu je cilj) ako prezivi („pretekne“) dan. Nadje se nesto za pojesti, ima se gdje (pri)leci, ima i krov, a sve ostalo, za naseg covjeka je jednako daleko i nestvarno (mada je cuo za sve to!) kao i meni najnoviji Bugati K. Ronalda. Taj nas covjek je mozda na svom poslu (ako ga ima?) priznat i cijenjen. Na Zapadu bi rekli, potvrdjen (nasi i ne znaju sta ovo znaci!). Mozda je i u porodici omiljen i voljen. Ali je – nazalost, u politickom, socioloskom smislu, suzanj. Paralisan u politickoj ulozi. Ne razumije da ima politicku ulogu. Apsolutno politicki neemancipovan i naivan. Zato je suzanj.

I sta su posljedice (pa cemo se na genezu vratiti)? Najvaznija je upravo ta da su i Vucic i Dodik i Milo i dalje na vlasti! Nas suzanj ce vam – u kafani – dugo i angazovano argumentovati zasto oni ne valjaju, zasto ih treba smijeniti, ali ce na sledecim izborima opet glasati – za njih!? Zapadno od Karlovca, priznacete, nesto se ipak pomijera: nije lako nabrojati sve hrvatske premijere od poslednjeg rata. Istocno? Nista lakse: isti.  Jos je gore ako pogledamo na posljedice koje su se pojavile prije 30 Godina….. Milosevic. Ovako pomjerajuci se unazad kroz vrijeme, opisujemo zapravo genezu ove sa socioloskog stanovista gledano, uzasne pojave. Ko je tvorac nase psihologije suznja iliti sociopatologije?

Tito.

Znam da nasa istorija nije bila pretjerano sjajna i napredna ni prije Tita, znam da kad se pomene prosvijecenost, svima na pamet padne samo jedno jedino ime (D. Obradovic), tacno je da je istocno od Karlovca bila okupacija Turske, znaci 6 vijekova u kojima nije bilo moguce pratiti kretanja ni trendove sa Zapada. Znam da ni sjevernim dijelovima Hrvatske kao ni Sloveniji, nije bilo bas komotno pred Prvi svjetski rat, ali maj 1945! Maj 1945. donio je slobodu, nadu, optimizam, entuzijazam, ljudi su htjeli i da se zrtvuju i da sacekaju…. Sve za bolju buducnost. I ljudi su odradili svoj dio uloge! Ali nije On. Trostruki narodni heroj je jos vise produbio nasu sociopatologiju i utjerao jos vise strah u naseg covjeka cime je suzanj postao definitivno i vjecno zarobljen u svojoj nemoci. Samo tri godine poslije oslobodjenja protutnjao je Jugoslavijom uzas Informbiroa i Golog Otoka, ostavljajuci ljude u paralizi i ukocenosti. Nakon toga serija manjih ili vecih „akcija“ iz koji je nas covjek shvatio jasnu poruku: dalje od vlasti! Vidjeniji politicari se nisu smjenjivali u proceduri: mi bi to aznavali iz saopstena koje bi citao neki mrtvo ozbiljni spiker, a motivacija je uvijek bila ukrasena teskim zlocinima izdaje. Neki finiji politicari (Penezic, Ribar) nestali bi a da se nikada nije ni saznalo ni kako, ni zasto. Tito je znao savjetovati da se prava ne treba drzati kao pijan plota. Gradjanska demokratija je ismijavana kao nesto sto je strano i skoro – odvratno. Ljudi su sad shvatili i da ne mogu nista uciuniti u pitanjima politike i vlasti. Panika i strah ustupili su mjesto letargiji. Kako tada, tako i danas.

A izmedju nas Kant! Dobro, mozda ne samo Kant, tu je i Sulejman Velicanstveni, ali vazno je razumjeti sta nas to danas toliko razlikuje od „normalnog“ svijeta na Zapadu.
Odlicno smo poceli! I prije nego sto smo dosli na Balkan tu su postojale drzave, administracije, red, urednjenje, sluzbe. Uzmite samo Iliriju, Teutu ili Smederevo i Gote. Sve izgradjeno, uredjeno, uhodano. Ratovalo se takoreci bez prekida, ali se i zivjelo u kucama od kamena, na podovima sa mozaicima. Onda su stigli Rimljani i uz sve pomenuto ispartali regiju sa kvalitetnim putevima. Ali da ne duzim sa ovim- makar ne u ovom tekstu, mi stigosmo tu negdje kroz 6. vijek poslije Hrista. I ovdje odmah mozete razumjeti koliko mogu pojedine kulture da budu jake ili slabe. Isti ti Slaveni su se sjurili i na sami juzni kraj Balkana (Peloponez) i ostali tamo kao Slaveni cijelih 200 Godina. Nije pomoglo: helenizovali su se. A kako i nece u sudaru sa tom kulturom! Ali na nasem dijelu Balkana, zatekli smo mnogo manjih i vecih grupa naroda i tu je proces integracije vodio u suprotnom pravcu: tu su sada svi postali Slaveni. Polemike oko Bosnjaka koji su docekali Slavene, najradije bi preskocio, jer tu nema srece! Ta polemika podsjeca na jalove pokusaje Jevreja da pomire arheoloske nalaze i iskopavanja sa Biblijom. A posto postoji (za sada) nepremostivi manjak pisanih dokumenata, sve ce ostati samo na nivou – polemike. Tako je i kod nas iako je vremenska razlika izmedju dva pomenuta primjera solidnih 2500 Godina! Bili Bosnjaci tu ili ne nije promijenilo planove Osmanlijskog carstva. Ovi su se ukrcali na nas nemirni brod krajem 14. vijeka i ostali tu do pocetka 20-og! Dosta. Dosta za promjenu svega od kulture i mentaliteta do – buducnosti. E sad gledano pozitivnim ocima na taj period moze da se nadje dosta toga lijepog i uspjesnog: malo se radilo, nedisciplina je bila dozvoljena, autoritetima se nije vjerovalo i protiv njih se uvijek vodio latentan rat. Odlicna hrana. Jednom rijecju, nastao je jedan psiholoski profil koji se najbolje poredi sa hajdukom. Agresivan, zestokog temperamenta, bez postovanja autoriteta, hrabar, nenavikao na posao i radno vrijeme, samostalan i bez osjecaja za obavezu. Ili suzanj: krotak, miran, poslusan, samo „osebi“, nikoga ne dira i apsolutno nemocan da bilo sta promijeni. Vjera u sebe, za razliku od hajduka, nula. Nista. Nema je.
A na Zapadu. Englezi nadju ugalj na plazi!? Pocnu malo kopati i nadju jos vise. Pocnu zestoko kopati i – udju preko parne masine u industrijsku revoluciju. Elita se obogati, dobije slobodno vrijeme i dio krene u svijet da osvaja kolonije, a dio pocne da razmislja. Bilo kako bilo, opet pare. Para na paru. Njutn nam objasni svijet oko nas. Onaj mehanicki, fiziki dio. Darvin bioloski. I covjek na Zapadu pocne da se okrece sebi. Sve manje gleda u nebo i u Boga, a sve vise ka sebi i svojim potrebama. Kazemo, covjek se osvjestio. Na tom talasu stignu i Prosvjetitelji. Ruso, Volter, Monteskje. Malo ranije Spinoza je vec „naceo“ boga i njegove doktrine, objasnjavajuci nam da je centar svih uzroka tu negdje oko nas, a ne u Bogu (do tada su neki smatrali Boga Primarnim Pokretacem sto je bio vrlo zgodan argument za sve sklone ateizmu: ako bog pokrece sve, mi nismo odgovorni ni za sta). Rezultat ovih intelektulnih gibanja na Zapadu je bio da je Bog polako padao u nemilost i da je ljudski rod poceo da se budi iz mraka Srednjeg vijeka. Ovaj je proces isao tako brzo, da je vec jedan od pokretaca (Ruso) zapao u depresiju! On se dobro zabrinuo za svijet ako vise ne bude grubog, strogog moralnog autoriteta, poznatijeg kao Bog; kako sada dovesti svijet u red i umiriti pojedinacne interese, zelje, strasti…? Ruso se samo zabrinuo, a njegovu misao je uhvatio i doveo do rjesenja I. Kant. Ja, doveo do rjesenja??! To vam je kao i umjetnost! Imate covjeka koji nesto napravi. Imate kriticara koji je autoritet. Taj kriticar kaze za to djelo da je umjetnost i – pomenuti covjek je – umjetnik. Stvar nema povratka, jer se vise niko ne usudjuje reci da „covjek“ nije umjetnik, da ne bi ispao neznalica i prostak. Isto je i sa Kantom. On jeste „napravio“ rjesenje, ali njegova motivacija, objasnjenje, konstrukcija je za – plakati, sto bi rekli. Kao i apstraktna umjetnost: Kantovo djelo niko nikada nije razumio, ali ih ima koji tvrde da su razumjeli. I sad se vec skoro 400 Godina Kant tumaci, a oni koji su uspjeli napraviti „ime“ i predstaviti se kao neko ko ga razumije, oni budu pozivani kao eksperti na sve te skupove. Ipak, vjerujte ni dan danas, niko ga nije do kraja razumio. Ali i pored toga sto mnogi vide bezbrojne nelogicnosti, niko se ne usudjuje kritikovati ga. Niko? Greska. Nista manje nego Nice ili Sopenhauer, ali bilo je kasno. Kasno jer su Protestanti zgrabili ideju i pretvorili je u religiju. Kljucna rijec ideje (rjesenja) jeste: obaveza. Obaveza je za protestantski Zapad postala nova relikvija. Novi Bog. Kant je to tako i definiao: svako pojedinacno mora da pokaze najvise moralne vrijednosti imajuci na umu cjelinu. Nigdje nije naravno napisao ko ce definisati sta su te moralne vrijednosti, ali – to se valjda podrazumjeva.
I tako mi sa Sulejmanom Velicanstvenim, a Zapad sa Kantom i Luterom. I zato danas, mi molimo da udjemo u EU, oni hoce da izadju. Mi ratujemo, oni ugradjuju cipove ispod koze da se identifikuju kad udju u autobus. Mi molimo za pare, oni ih daju. Oni mijenjaju politicare kao carape, nasi sjede po 40 Godina, neugrozeni. …. A samo dva covjeka nas dijele.

Na kraju uvoda htio bih naglasiti da iako ja volim knjigu i pisem blog koji ce liciti na knjigu- ipak je ovo blog! Svi tekstovi ce naravno sadrzavati osnovnu ideju i poruku, ali nema obaveze da se sad krene metodoloski: prvo istorija, pa geografija, pa politika, pa… Ne, tekstovi ce se publicirati vodjeni mojom inspiracijom ili konkretnim dogadjajem sto ce – vjerujem bolje drzati paznju citaoca nego sto bi to uspjela struktura udzbenika. Toliko za pocetak.

Jos od davne 1998., ubjedjujem druge, bas kao i oni mene da je Jugoslavija trebala opstati (oni drugi tvrde suprotno). Nalazili smo se po raznim forumima, internet-stranicama medija i – zanimljivo – mnogo rjedje u zivo?! Ali to je valjda i normalno: ja odavno vise ne zivim u Jugoslaviji,  ne srecem dnevno „zemljake“ i zato ova diskusija ide u talasima po raznim internet stranicama. Glavni utisak i neka vrsta gorkog ukusa u ustima, nakon silnih godina diskutovanja je, da nisam uspio. Ipak jos uvijek vjerujem u svoje argumente, dok su se neistomisljenici ili djelimicni istomisljenici mijenjali, dolazili i odlazili i ucesvovali u samo nekim djelovima diskusije. Hocu reci, i pored mnogo godina i mnogo tekstova, ipak to nije bila strukturirana diskusija sa argumentima, dokazima, vec vise … ja, forum. Zato sam odlucio da se makar ja postavim na jedno mjesto, na jednu platformu, a ko se zeli ukljuciti, neka se osjeca dobrodoslim i pozvanim. Ovdje ce naci sve sto je ranije receno i komentarisano i moci ce dozivjeti cjelinu.

Ja nisam toliko star da preferiram tablu i kredu u odnosu na sofisticirane instrumente komuniciranja, konacno, evo pisem na internetu, a ne na komadu papira, ali ovdje na internetu, gdje postoji bezbroj mogucnosti uljepsavanja i ilustriranja, nastojacu da koristim samo rijec. Crna slova na bijeloj podlozi. Moj blog ce uvijek liciti na knjigu, jer mislim da je upravo to – knjiga – to sto nam je najvise manjkalo u mladosti i zbog cega smo na kraju i zaratili. Da, iz ove recenice razumijete drugu glavnu dimenziju mojeg bloga: nesto grublje konstatacije. Vojnicki jasno, bez mnogo pridjeva, uljepsavanja i zamaglivanja.  To ce sigurno isprovocirati mnoge, ali uz jasne granice, niko nece „stradati“. I tu smo sad i kod trece dimenzije ili okvira mojih tekstova: nema vrijedjanja, ni zluradosti. Svi mi koji smo rodjeni na tlu (bivse) Jugoslavije, obicni smo ljudi, manje ili vise predodredjenog ponasanja, vrlo malo ili nimalo krivi a sve sto nam se desilo i zato, razgovaramo mirno i opusteno.

Zasto ovaj blog?

Iz vrlo jednostavnog razloga: objasniti raspad Jugoslavije, pokazati da je bio nepotreban i malo mastati po uobicajenom „internetovskom“ principu: sta bi bilo kad (ne)bi bilo….?

Meni se cini da imam odgovore na ova pitanja, ali – vidjece se. S druge strane ova nisu ni kratka, ni jednostavna i trebace vrijeme da se prezentiraju. Ali, vrijeme – ne fali. Dobrodosli svi zainteresovani za ovo i ova pitanja….