Mi i oni

A izmedju nas Kant! Dobro, mozda ne samo Kant, tu je i Sulejman Velicanstveni, ali vazno je razumjeti sta nas to danas toliko razlikuje od „normalnog“ svijeta na Zapadu.
Odlicno smo poceli! I prije nego sto smo dosli na Balkan tu su postojale drzave, administracije, red, urednjenje, sluzbe. Uzmite samo Iliriju, Teutu ili Smederevo i Gote. Sve izgradjeno, uredjeno, uhodano. Ratovalo se takoreci bez prekida, ali se i zivjelo u kucama od kamena, na podovima sa mozaicima. Onda su stigli Rimljani i uz sve pomenuto ispartali regiju sa kvalitetnim putevima. Ali da ne duzim sa ovim- makar ne u ovom tekstu, mi stigosmo tu negdje kroz 6. vijek poslije Hrista. I ovdje odmah mozete razumjeti koliko mogu pojedine kulture da budu jake ili slabe. Isti ti Slaveni su se sjurili i na sami juzni kraj Balkana (Peloponez) i ostali tamo kao Slaveni cijelih 200 Godina. Nije pomoglo: helenizovali su se. A kako i nece u sudaru sa tom kulturom! Ali na nasem dijelu Balkana, zatekli smo mnogo manjih i vecih grupa naroda i tu je proces integracije vodio u suprotnom pravcu: tu su sada svi postali Slaveni. Polemike oko Bosnjaka koji su docekali Slavene, najradije bi preskocio, jer tu nema srece! Ta polemika podsjeca na jalove pokusaje Jevreja da pomire arheoloske nalaze i iskopavanja sa Biblijom. A posto postoji (za sada) nepremostivi manjak pisanih dokumenata, sve ce ostati samo na nivou – polemike. Tako je i kod nas iako je vremenska razlika izmedju dva pomenuta primjera solidnih 2500 Godina! Bili Bosnjaci tu ili ne nije promijenilo planove Osmanlijskog carstva. Ovi su se ukrcali na nas nemirni brod krajem 14. vijeka i ostali tu do pocetka 20-og! Dosta. Dosta za promjenu svega od kulture i mentaliteta do – buducnosti. E sad gledano pozitivnim ocima na taj period moze da se nadje dosta toga lijepog i uspjesnog: malo se radilo, nedisciplina je bila dozvoljena, autoritetima se nije vjerovalo i protiv njih se uvijek vodio latentan rat. Odlicna hrana. Jednom rijecju, nastao je jedan psiholoski profil koji se najbolje poredi sa hajdukom. Agresivan, zestokog temperamenta, bez postovanja autoriteta, hrabar, nenavikao na posao i radno vrijeme, samostalan i bez osjecaja za obavezu. Ili suzanj: krotak, miran, poslusan, samo „osebi“, nikoga ne dira i apsolutno nemocan da bilo sta promijeni. Vjera u sebe, za razliku od hajduka, nula. Nista. Nema je.
A na Zapadu. Englezi nadju ugalj na plazi!? Pocnu malo kopati i nadju jos vise. Pocnu zestoko kopati i – udju preko parne masine u industrijsku revoluciju. Elita se obogati, dobije slobodno vrijeme i dio krene u svijet da osvaja kolonije, a dio pocne da razmislja. Bilo kako bilo, opet pare. Para na paru. Njutn nam objasni svijet oko nas. Onaj mehanicki, fiziki dio. Darvin bioloski. I covjek na Zapadu pocne da se okrece sebi. Sve manje gleda u nebo i u Boga, a sve vise ka sebi i svojim potrebama. Kazemo, covjek se osvjestio. Na tom talasu stignu i Prosvjetitelji. Ruso, Volter, Monteskje. Malo ranije Spinoza je vec „naceo“ boga i njegove doktrine, objasnjavajuci nam da je centar svih uzroka tu negdje oko nas, a ne u Bogu (do tada su neki smatrali Boga Primarnim Pokretacem sto je bio vrlo zgodan argument za sve sklone ateizmu: ako bog pokrece sve, mi nismo odgovorni ni za sta). Rezultat ovih intelektulnih gibanja na Zapadu je bio da je Bog polako padao u nemilost i da je ljudski rod poceo da se budi iz mraka Srednjeg vijeka. Ovaj je proces isao tako brzo, da je vec jedan od pokretaca (Ruso) zapao u depresiju! On se dobro zabrinuo za svijet ako vise ne bude grubog, strogog moralnog autoriteta, poznatijeg kao Bog; kako sada dovesti svijet u red i umiriti pojedinacne interese, zelje, strasti…? Ruso se samo zabrinuo, a njegovu misao je uhvatio i doveo do rjesenja I. Kant. Ja, doveo do rjesenja??! To vam je kao i umjetnost! Imate covjeka koji nesto napravi. Imate kriticara koji je autoritet. Taj kriticar kaze za to djelo da je umjetnost i – pomenuti covjek je – umjetnik. Stvar nema povratka, jer se vise niko ne usudjuje reci da „covjek“ nije umjetnik, da ne bi ispao neznalica i prostak. Isto je i sa Kantom. On jeste „napravio“ rjesenje, ali njegova motivacija, objasnjenje, konstrukcija je za – plakati, sto bi rekli. Kao i apstraktna umjetnost: Kantovo djelo niko nikada nije razumio, ali ih ima koji tvrde da su razumjeli. I sad se vec skoro 400 Godina Kant tumaci, a oni koji su uspjeli napraviti „ime“ i predstaviti se kao neko ko ga razumije, oni budu pozivani kao eksperti na sve te skupove. Ipak, vjerujte ni dan danas, niko ga nije do kraja razumio. Ali i pored toga sto mnogi vide bezbrojne nelogicnosti, niko se ne usudjuje kritikovati ga. Niko? Greska. Nista manje nego Nice ili Sopenhauer, ali bilo je kasno. Kasno jer su Protestanti zgrabili ideju i pretvorili je u religiju. Kljucna rijec ideje (rjesenja) jeste: obaveza. Obaveza je za protestantski Zapad postala nova relikvija. Novi Bog. Kant je to tako i definiao: svako pojedinacno mora da pokaze najvise moralne vrijednosti imajuci na umu cjelinu. Nigdje nije naravno napisao ko ce definisati sta su te moralne vrijednosti, ali – to se valjda podrazumjeva.
I tako mi sa Sulejmanom Velicanstvenim, a Zapad sa Kantom i Luterom. I zato danas, mi molimo da udjemo u EU, oni hoce da izadju. Mi ratujemo, oni ugradjuju cipove ispod koze da se identifikuju kad udju u autobus. Mi molimo za pare, oni ih daju. Oni mijenjaju politicare kao carape, nasi sjede po 40 Godina, neugrozeni. …. A samo dva covjeka nas dijele.