Pantale na ‘hozntregere’, kombinezon, gace na tirake…. Svakojako ih zovu. Uvijek sam ih htio imati. I evo, konacno stigose postom (a kako bi drugacije danas?!). Levis (ja, Livajs, ali mi smo uvijek govorili Levis ili Leviske). Levis iz Kine?! Ne bi bilo lose da sam ih kupio u onoj istoimenoj radnji, na uglu Stoktona i Gerija, uz sami Junion skver, znaju stanovnici San Franciska bolje. Ali sto se tice SF, zadovoljan sam: bio, kupio Leviske s mjesta (obicne, 501), Marlboro s mjesta i Zipo upaljac, s mjesta… Nazad u Svedsku. Nervoza dok ih izvlacim iz pakovanja: onaj dio za straznjicu kao satorsko krilo?! A fino su me upozorili ovi sto salju da su brojevi malo veci nego sto smo navikli. Kako se ovo oblaci??
Probam da ne odvajam treger od onog dijela sto pokriva grudi. Izvijam se, ali ne moze ruka da prodje da boga das. Ok, razmaknem onaj mehanizam koji sam poslednji put vidio na majcinim drzacima najlon carapa, tzv. halterima (a to je boga mi bilo davno. Sjecam se nikad nije nosila one … skroz… gore, nego uvijek taj cudni, arhaicni dio garderobe sto ide oko dna ledja, a iz njega vise nekakvi kaisi sa zabicama). Pomenute zabice su bile sa gumenim umetkom, a ovdje samo metal. I kad sam to postigao, osta taj dio sa onim sto pokriva ledja, da visi niz straznjicu. Kako to sad prebaciti preko ramena, a da me ne zvekne po glavi?? Uhvatis za kraj, pa rotiras oko ramena koliko ti dozvoljava ruka, pa kad prodje, ne znas je li uvijen ili stoji ravno? Izravnas. I kad sve to postignes, shvatis da ti je majica povucena gore do vrata.
E, ali sad pocinje uzivanje…
Ruke mozes lako zavuci iza pokrivaca za grudi I fino okolo povuces sve sto je na gornjem dijelu tijela. I kad ga jednom slozis, nema vise mrdanja! Stoji sve kao betonirano. Savijao se, sjedio, lezao, ulazio u auto, hodao, vozio biciklo… nema vise onog gadnog osjecaja da su ledja gola, da se sve ispasalo iz gaca, da su ledja „kao led” ili da dok hodas, da moras stalno gace podizati. Nista od toga: stoje kao kuca. I naravno, sve ovo samo zahvaljujuci dobro odabranoj velicini. Pa sam zato pazljivo otvaranje paketa (zbog mogucnosti vracanja), zamijenio divljackim gnjecenjem, guzvanjem i bacanjem… Naravno, plastika na jedno mjesto, papir na drugo….
I onda uzivas. Par sati… Dok ne dodje potreba za toaletom. Nije lako ni jedno ni drugo. Za ono manje, ima rajsferslus (sreca pa nije klasicni Levis sa dugmadima!), ali je malkice … visoko. Ne pomaze ga ni – koristiti. A za ono drugo, vece, svakako treba krenuti sa cijelom radnjom skidanja/oblacenja od pocetka. Ali odmah bude jasno: skinuti je mnogo lakse nego obuci. Samo malo se izvijes i klizne treger niz rame.
A za oblacenje, vidi gore….
Kako mi zivot prodje bez kombinezona??? Skoro. Ali sad je tu. Narednih 30 godina. Zanimljivo, ako materijal nije bas onaj klasicni ”ostri” dzins (”teksas”), onaj sto vas obavija kao solunar, kao komad hladnog lima – nego je malo meksi (”kuvani”), onda je kombinezon i za kucu bolji izbor nego danas sve vise i vise popularne trenerke*.
*Neki dan sam citao da je jedna aviokompanija zabranila putnicima da imaju trenerke?! Eto jos jedan argument ZA kombinezon. Proizvodjac je mislio i na teroriste! Ne znam za Li, ali ove Levis su pravljene vretenasto, pa je srednji dio ekstra sirok: moze da se stavi oko pasa, sta volis….
Jugonostalgija 