Mislim, da – nema.
Ako grubo podijelimo zadnjih 40 godina na prvu polovinu do 2003. i drugu, poslije te godine (2003. je sasvim lezerno izabrana, cisto da bude neke matematike, jer ja bih radije granicu povuka kroz 1995., ali onda nema matematike…), tu prvu polovinu nase katastrofe karakterise sila prirodnog zakona, stihija i inercije. Druga polovina je cista kalkulacija i odlicno organizovan posao.
Rat je izbio zahvaljujuci sadejstvu triju faktora: nedostatak demokratske drzave, ekonomska katastrofa i krvavo naslijdje iz proslosti. Kada se ova zapaljiva smjesa aktivira, krecu prirodni zakoni i stihija. Rijetko ko je u stanju da planira svoju aktivnosti. Mozda Jezda, Dafina (citaj rukovodioci Narodne banke) ili Beko. Glavni pokretaci strateskih poteza, djelovali su iz stanja pomracene svijesti, mesijanskih ideja ili cisto – psihopatije. Ali – bez plana.
Ova sada polovina je mnogo opasnija, jer su se ovi sto imaju poluge u svojim rukama, stabilizovali, izasli iz ludila i okrenuli planiranju. Ja cak mogu i da razumijem prvu polovinu, jer je u pitanju ludilo, suzena svijest, a to su situacije koje mi doktori razumijemo. Problem je sto nemamo vlast, pa da aktere na vrijeme posaljemo u Domanovice, Lazu, Jankomir ili Dobrotu. Danasnji rukovodioci su se po zakonima opstanka na vlasti u primitivnim drzavama, okruzili armijom mediokriteta, do klasicnih idiota (min. Drobnjakovic u srpskoj vladi n.pr). To su ekipe koje ne znaju, ne mogu, nisu sposobne – objektivno – da naprave vrijednost. Zemlje zivotare, ekonomski ili propadaju ili zaostaju za svojim okruzenjem (Hrvatska), a to su (valjda?) scenariji kada bi se narodi trebali pobuniti. Kako ce se oni pobuniti, pitanje je lokalne kultue, miljoa i tradicije, pa bi se od Jasenica do Demir Kapije mogli vidjeti razni oblici, od strajka, mirnih prosvjeda, pa do lomljenja i ulicnih tuca. Ali, nema nista od toga?! Ili ima, ali to su vise salonski nemiri, nekad cak i rzirani, ali u svakom slucaju bezopasni: vlasti im se otvoreno rugaju.
Kako su nas uspjeli ukrotiti?
Pa, lako. Prvo ne smijemo zanemariti nas mentalitet. Iako se ovisnost o jakom covjeku i aroganciji, smanjuje kako se ide sa zapada na istok, ipak niko od nas iz Regiona nije – Danac. Ko misli da su makar Hrvati otisli dalje (od ovisnosti od arogancije), neka potraze neki od Plenkovicevih konferencija za stampu, kad ovaj dobije manje udobno pitanje). Dakle, prvo sto su nasi rukovodioci shvatili jeste da smo narodi sa mentalitetom suznja. Drugo, osvojili su (oteli!) glavne medije i trece, drze se dosljedno narativa unutrasnjeg neprijatelja (Srbi, svuda, Albanci…). I sad je lako! A. Vucic je dobar primjer te vjestine skretanja misli sa plate i penzije na srpski narod u K. Mitrovici. Bosna i Hercegovina? Mozete uzeti bilo koju kombinaciju- ima ih mnogo i sve su dobitne. Crna Gora? Dva dana nemira sa srpskom manjinom (recimo neko Badnje vece na Cetinju ili u Niksicu) i onda mozes prodati 20 km obale oko Canja. Niko nece primjetiti. Parlamenti drzavica Regiona su sjajno rezirane komedije sa tragovima farse i nasi ljudi mogu da nakon konstatacije : „E, kako mu je rekao“, preskoce veceru.
Ovo je tako jednostavno rezirati da cak i vecinski ucesnici, mediokriteti po IQ skali, mogu da shou odrzavaju u zivotu jos najmanje 30 godina. Potrosice se poslednji resurs drzava, ekonomija ce biti u slobodnom padu, ali ljudi, tzv. gradjani, po definiciji napreduju u svojoj psihologiji suznja i time se glavna pretpostavka ostanka na vlasti ovih zlikovaca, odrzava do beskonacnosti.
Ima li rjesenja?
Nema. Narod pokunjen, a elita korumprirana. Sistema i drzave nema, jedan covjek uz nesto vlasti drzi u sahu 3000 porodica. Oni se odrzavaju malim prevarama, sitnom korupcijom i ideja drzave postaje sve vise i vise nedostizna. Prodiru Rusi i Kinezi i donose svjezu krvi azijskog svatanja drustva, sto drzavu cini dodatno ranjivom i nevidljivom.
Volio bih da se varam….
Jugonostalgija 