Ljeto-odmor?

Vrijeme je da covjecanstvo zagrize u novi izazov i radikalno izmijeni koncept godisnjeg odmora. Zapravo, ne treba mijenjati nista od sadrzaja, samo – vrijeme.

Posto ne znam kome da se obratim (Ujedinjenim nacijama nema smisla, oni nemaju nikakvu moc), pisem ovako, vise za sebe. Jednog dana kada svi kompjuteri budu imali univerzalni prevodilac (app), neko ce ovo procitati i vidjeti u meni neotkrivenog vizionara.

O cemu se radi?

Kad zadjemo u juni, svi pocinju da planiraju odmor u nekom od naredna dva mjeseca. Greska! Napustiti udobnost svog doma, ma gdje on bio, u bas ta dva mjeseca, je greska koju svi ljudi listom prave i to treba da se mijenja. Napustiti udobnost svog doma da bi se otislo na odmor vise podsjeca na ekspediciju Robinson nego na semester. Ma ne da podsjeca – visestruko je gore! Kad se prijavite za Robinzon ili dobijete neku kintu ili cak mnogo vise ako pobijedite. Na tzv. odmoru…. ? Krenimo redom.

Planiranje.

Na odmor se ne ide sam, jel’ de? Vec ta cinjenica unosi u proces planiranja „uzbudjenje“ kompromisa, konflikta, popustanja, borbe, svadje. Tesko je naci dvoje, da ne govorimo o vise – koji bi se slozili oko svakog detalja kao sto bi to covjek uradio sam. Ili je u pitanju transport ili smjestaj ili cijene ili datumi. Kupovina karata za avion? Koliko cemo dodati na osnovnu cijenu? Koliko torba? Nosimo li i noge sa nama? I onda kad se dogovorimo (svi ce u nekom dijelu morati da popuste???? Odmor???) svi cekamo taj datum sa uzbudjenjem….

Pakovanje.

Ima nas koji imamo u sebi nesto od vojnickog mentaliteta. Pakujemo samo najosnovnije. Ionako je ljeto, pa ce dva sorca i dvije majice biti dovoljne: operes, osusi se za sat. Je li neklo vidio vojnika da marsira sa kesom prljavog vesa ili sa bananom u ruci??? Moja torba je uvijek do polovine popunjena i laka za nositi. Do povratka kad svi svoje viskove daju meni….

Prevoz.

O tome se radi! Prevoz. Niste ostali kod kuce. Morate putovati…. Voz? Ko to jos radi. Pa jos u vrijeme korone koja hvata novi zamah. Sjediti 6 sati u kupeu sa jos 6 osoba, zbijeni. Neko mora kasljati, a da vi ne znate zasto…. Avion? Ovo je vrhunac mojeg likovanja u polemici oko odmora. Vrhunski argument protiv pomijeranja iz vlastitog doma. Prvo morate ustati u 2. A? Sjajno. Vec su svi nervozni…. Onda treba stati u red za cekiranje/ predaju prtljaga! U ovom intermecu izmedju dvije korone, svega ima premalo: personala za kufere, personala za policijsku kontrolu, a previse ambicioznih i ljeta gladnih putnika. Iz ove jednacine moze biti samo red od nekoliko sati. O avionu kao najomrazenijem prevoznom sredstvu vec sam pisao vise puta, ali iz cistog mazohizma zelim da se podsjetim onog divnog trenutka kada se avion spustio („do potpunog gasenja motora“), svi smo ustali, jedino ja drzim torbu u ruci – drugi jos nisu ni krenuli sa otvaranjem onih poklopaca iznad sjedista – i svi cekamo da osoblje otvori vrata. Divota! Svaki minut je kao sat.

Vi mozda birate da idete autom? Super: ja samo vidim nove i nove argumente za moju tezu – ukinuti odmor u 7. i 8. mjesecu, planetarno. Pakovanje torbi? Oni raniji nesporazumi oko broja torbi sada dobijaju svoju kulminaciju: ispod nogu? Cijena goriva? Ulazak na njemacki autoput? E tu Robinzon blijedi u poredjenju sa voznjom po A8 izmedju Salzburga i Minhena. Imate navigator koji vas svakih 10 minuta obavjestava o zastoju koji ce vam produziti putovanje za 51 minut: hocete li alternativni put? Hocu! Idemo malo u kukuruze, uske seoske puteve sa zutim tablama i nova ludovanja navigatora: ako je moguce, vrati se???!!! Znam! Ja bi’! Ali nije moguce. I kada opet stupite na A8 pripremite se na sve, ukljucujuci i brzu smrt. U velikoj porodici ima puno dupke punih besika, pa su stajanja na pumpama cesta. Ko ima 70 centi??? Red. Red za kafu. Ljudi gusto nabijeni ispred tezgi sa sendvicima. Korona? I kad vidis te ljude sa kojima dijelis sudbinu vozeci 140 km/sat…. mislim, Robinzon…

E sad ova tri poglavlja, udvostrucite, jer morate se i vratiti….

A tamo!

Prvo, i oni i mi se trpimo medjusobno. I to se vidi. Cijene. Od turiste prave nudiste. U vodi su meduze. Sjenka (suncobran) od sunca i 45 gradi kosta kao La Kost majica. Lezaljka kao cipele. Cak je i unuka Borisa Dvornika poredila lezaljku sa sarkofagom?! A poslije kupanja, nema tuseva, jer je restrikcija vode???! Vidjeli smo cjenovnike i prije i poslije uvodjenja restrikcije – iste. Uvece? Guranje po rivi sa roditeljima koji su izveli malu djecu da bi cvrsce spavali. A djeca su vec pospana, pa vriste, nervozna. Korona. U restoranu vas docekaju kao na traci: sve je polufabrikat, iz kese, a servira se sat kasnije, vrelo, da bi se stekao utisak dugog pripremanja. Dosli ste autom??? Boze!? Hajde ga parkirajte. Red pred ulaskom na parking: jedan napolje, jedan unutra. A ti srecnici sto su unutra, to su ti sto cekaju na vrelu hranu, pa vi sad vidite koliko cete tek vi cekati.

Evo da vam skratim listu mojih teskih, ubjedljivih argumenata, necu ni da pominjem – daleko bilo – da morate traziti lijecnicku pomoc….

Ima li o boze ista, ali ista pozitivno???

Ima!

Ostavite kod kuce osobe sa B psihologijom, neka spavaju i sidjite do Rive odmah iza 6. Najkasnije – 7. Pratite galebove i naci cete ribare koji prodaju ribu iz nocasnjeg ulova. Morate imati plasticnu kesu (saket) i sitninu jer niko nema kusur od 50 EUR niti masinu za karticu. I uzivajte u konverzaciji sa njima.