Investirati.
Ja, svi odmah pomislimo na stan u Beogradu („Beograd na vodi“) ili u Rovinju. Kupis, pa ili prodas ili izdajes. U svakom slucaju, zaradis. Ovdje na Zapadu, ova vremena su prosla. Makar privremeno. Mozda ce opet doci, ali, sacekajmo. Jer mi smo prije 10-15 godina kupili dva stana za 400 000 EUR i sad smo ih prodali za – duplo?! Osamsto tisuca EUR?! Da, da, naravno, nije ova moja nova drzava stupidna: ona zna kako da se ugradi u ovu dobit. A ni moje kupovanje nije bilo bez zaduzivanja, od te iste drzave. Znaci, onako grubo, i drzava i mi smo zaradili, jer je takva bila konjuktura i- ok, necemo se zaliti – makar nismo izgubili (sto je najcesci slucaj kad se takmicis sa drzavom). Jer, ne zaboravimo, drzava uvijek ima zadnju rijec – porez.
Ali, nije rijec o TOJ vrsti investiranja. Ne – radi se o sandalama.
Sandalama?? Da, o sandalama. Kupili ste patike. Ej, obuca za trcanje. Sta bi trebalo biti komotnije i udobnije za vasa stopala od patke za trcanje?? Nista. Osim – sandala. Kupite vi te fine i skupe patike. I za 4 do 5 dana shvatite da ne mozete maknuti u njima. Jer, zadnja dva prsta desnog stopala… nesto boli. Sta? Ma, ne znam, ali znam da ako nastavite, za 10 godina tu cete imati kal ili kurje oko. Necete smjeti ni pogledati u tom pravcu, a kamo li pipnuti ta VASA DVA PRSTA. I ovdje je poenta: to su vasa dva prsta, dio vaseg tijela, nesto (valjda!) sto vi najvise volite. Koja je razlika izmedju vaseg srca i ta dva prsta? Nikakva! Samo simbolicna, jer srce je opjevano u pjesmama, dok o prstima, niko ne pjeva. Pogotovo ne o prstima stopala. Srce sigurno ne bi strpali u tvrdu kutiju koja ga zulja. Ali, stopalo – moze. E, ne moze! Zato, sandale. Carape, da se stopalo ne kliza i – sandale. Ruzno? Cuj ruzno?! Uzasno. Ruznije tesko moze biti. Ali tako je sa svakom investicijom: nije lijepo ni izvaditi iz dzepa teske pare i uloziti ih u nesto. Em, nemas ih vise, em ne znas hoce li se (investicija) vratiti. Ruzno i opasno. A ovo je samo ruzno. Investicija se zagarantovano vraca. Sa kamatama. Trebace vam stopalo i kad budete imali 87 godina i kada vam definitivno ne bude vise stalo ko vas i da li vas neko gleda. Sad je jos malo vazno. Ali, sjedite na biciklo i dok stopala miruju (nizbrdica), „prosetajte“ malo prstice (mi kazemo brza izmjena fleksije i ekstenzije, znaci skupi, opruzi i tako vise puta, brzo). A? Sad razumijete: sjajna investicija. Cijena? Vidio vas je za vas nepoznat covjek. Namrstio se? Da, ali i zaboravio prije nego sto je vama doslo do „mozga“. Dzabe. Jeftina investicija.
Mutacije
Kazu, imao, pa nemao. Ili malo razvijeno, svi mi bagatelisemo ono sto imamo, ne primjecujemo ga, olako shvatamo, fokusiramo na druge stvari, a onda…. Izgubis to. I? Fali ti. Neko bude deprimiran. Ok. Fenomen, vrlo cest kod ljudi, pa jos sa losim posljedicama.
Afrika. Ima puno malarije. Ima i jedna vrsta bolesti krvi, gdje crvena krvna zrnca izmjene oblik i umjesto da budu kao diskus, postanu kao – srp. E to komarac ne voli. I taj dio africke populacije je postedjen od malarije. Ocito je ovdje genetika kroz vrijeme i svoj pritisak na evolutivni razvoj, umjesala prste. Sa dobrim rezultatom.
Pa gdje nestade genetika u onom gore, prvom fenomenu? Gdje nam je mutacija? Mutacija koja bi nam promijenila ponasanje tako da se radujemo sa svim tim vaznim stvarima jos dok ih imamo. Pa ako ih izgubimo, makar nam nece biti zao. Nista. Zakazala genetika. Ili? Ili je mozda smisao da budemo slijepi i da poslije patimo? U ovom slucaju su katolicki oci (od, otac, oci) pokazali da vide bolje od nas (zato oci ima dva znacenja kad se pise ovako bez kvacice?): zivot je patnja, kazu. Strpite se.
Jugonostalgija 