Gledam novu Netflksovu seriju. Moderna, britanska, ima mnogo nivoa gdje mozes da se udubis i reflektiras. Mene je „uhvatio“ jedan. Sudi se covjeku koji je kao mlad prihvatio jednu zakletvu datu najboljem prijatelju. I sad je taj njihov pakt (kodeks) u koliziji sa „paktom“ koji smo svi mi gradjani moderne drzave postigli sa svojom drzavom.
Koji je kodeks „jaci“? Koji vise obavezuje?
Moderne drzave, sto znaci drzave koje su evoluirale od nacionalnih drzava, sklapaju tzv. socijalni ugovor sa svojim gradjanima. Pravila su s jedne strane vrlo jednostavna, a sa druge – u detaljima – komplikovana. Najkrace se moze reci, ponasajte se fino, pa cemo vam pruziti dobar standard. Tzv. blagostanje. Ovakvim ugovorom, prestaje biti vazno ko si ti: ateista, katolik, budista, Kinez ili Laponac. Moras biti gradjanin, a to znaci placati porez, racune, postovati pravila, dati svoj auto za vojsku ako zagusti, a drzava ce praviti parkove, bulevare i vrtice. S vremena na vrijeme ces vlastitim politickim zivotom pokusati da realizujes ideologiju u koju vjerujes i das drustvu malo drugaciji pravac. Ako izgubis, neces posegnuti za terorizmom, vec ces mirno cekati novu sansu na glasanju.
Ok. I onda dodje sudjenje. Desi se. Neke zemlje traze da se zakunes na Bibliju, neke na ustav, ali sustina je da sad drzava trazi od tebe da ispostujes svoj dio ugovorene obaveze i kazes – istinu. E, ali ti si kao mlad – a znate kako je kad si mlad! – usao u ugovor sa svojim najboljim prijateljem da cete do smrti ostati vjerni dogovoru i da ga necete prekrsiti. I onda sudbina (scenario moze sve!) dovede u sukob bas taj vas mladalacki dogovor, dogovor koji ste u uzvisenoj atmosferi punoj prijateljskog pijeteta, postigli i zapecatili. Vas dogovor protiv pravila koje od tebe trazi drzava. Koga postovati vise? Zadrzati dogovor sa prijateljem i slagati ili se podsjetiti da si gradjanin i – otkriti?
Kao sto vidite ovdje je u pitanju laganje. A podsjetio bih vas da cak i moderne drzave dozvoljavaju odredjenim skupinama ljudi da – lazu!? Roditelji, bracni supruznici i advokati imaju pravo da lazu ili makar precute istinu ako ste vi, clan porodice ili sticenik, ugrozeni od drzave („drzava protiv vas“). Ali ne i prijatelj?! Ne i vas saborac iz teske bitke u kojoj su vasi zivoti visili o koncu. Vrlo cudno. Odnosi unutar porodice su klasican primjer determinizma: nista tu niste mogli sami, aktivno birati. NI advokata najcesce ne mozete birati, makar ne sa potrebnim predznanjima. Supruznik, ok. Ali prijatelj! Saborac. To je par ekscelans relacija koja je pazljivo izabrana, vise puta testirana, provjeravana i potvrdjivana. Fizicki i psiholoski vrlo bliska. Uporedite je sa vasom ulogom kao gradjanin drzave! Tu fizicki najblizi vama, je neki do juce vama potpuno nepoznati covjek koji predstavlja drzavu. Tuzilac ili sudija. Ko su oni??? U isto vrijeme oni su najcesce svetlosnim godinama udaljeni od onoga sto drzava kao potpisnik ugovora sa vama reprezentuje, a nije bas rijetko ni da se vi uopste i ne slazete sa svojom drzavom. Cak se i ne radi o trenutnoj konstelaciji politickih sila na sceni. To moze za cas i da se promjeni, ali dovedeni uza zid, vi pocinjete da drugim ocima gledate na moralne principe koje je drzava prihvatila i koje sad zahtijeva od vas. Je li drzava uvijek bila dosljedna i sa jednakim arsinima prema svima? Jesu li ti principi zastarjeli i odavno napusteni? Jesu li histericni, nastali na bazi zbrzane i nedovoljno promisljene mode, na bazi novih filozofskih trendova koji nisu stigli da se provjere u vremenu? Mnogo je dilema. Sa druge strane imate vaseg prijatelja kojeg znate, kojem vjerujete, koji je ucinio mnogo za vas. Od drzave stize neka maglovita dobit ili obecanje za koje sad kad ste satjerani u cosak, mislite da su zapravo vec odavno i zasluzeni i zaradjeni i da niste nikome nista duzni, a od strane prijatelja nesto sto je jako cvrsto i opipljivo, nesto sto je koliko juce imalo novu potvrdu snage i stabilnosti.
Ja ovdje nemam nikakvih dilema.
Jugonostalgija 