Na stolici? Da, na stolici, jer je ovdje rijec bukvalno o – stolici, a ne nekim samo nama poznatim homonimima.
Onda je bolje fotelja…. ili kauc? Da, ako mogu da biram ja bih u ovom slucaju (od presudne vaznosti za covjecanstvo!) odabrao jednu finu, udobnu fotelju sa tabureom ispred. Ne mora (ne treba) da bude model cesterfild, dovoljno je da je kvalitetna i udobna. Cesterfild bi ovaj tekst pretvorio u sapunsku operu slicnu onoj iz Melburna….
O cemu se radi?
Sto bi rekao Kesic, hajmo mi … jednim primjerom. Ima ovdje jedna bivsa skijaska zvijezda (MF). Ja ne pratim zimske sportove, daleko bilo, pa mi nije vjerovati, ali brate nije neka zvijezda. Nije to Stenmark, a ni ona cuvena norveska Tereza. Ali, ok, ja nisam pouzdan da to procijenim; Svedjani je i te kako dobro poznaju. E ta je zena trenutno, na dvije televizije, u tri razlicita programa?! Hiperaktivna? Manicna? Jes’, sad bi vam rekao. Ona je jednostavno tipican primjer za danasnje prioritete i sistem vrijednosti. Ne mislim da mi (Svedjani) prioritiramo nju – ne, ona na prvo mjesto svojih prioriteta stavlja novac. I ona je tipican primjer za to. Ljudi ovamo na Zapadu, ali i u dijelu Istoka, imaju uzasnu potrebu, manje ili vise neskrivenu glad za grtanjem novca. Ili, hajmo to definisati ovako: niko ovamo (ne znam kako je u Kini ili u Sri Lanci, a posto tekst ima ambiciju da pomogne citavoj Planeti, moram stalno da pominjem moju sredinu, koju poznajem) nema snage da odbije mogucnost za ekstra zaradom novca rijecima „ne, meni je dovoljno“. Ovaj stav odavno vise nije rezultat kontrole razumom; ne, usao je mnogo dublje i postao je refleks. A ako vas ova promjena razine nervne kontrole od razuma do refleksa podsjeca na neke bitne razlike izmedju covjeka i zivotinje, u pravu ste. Nasa „prirodna“ reakcija na mogucnost zarade, jeste dio zivotinjskog arsenala.
Gledam reportazu iz Indije. Zena kuva vani nad otvorenim ognjistem, a djeca se znoje u razredu, jer nema hladjenja. Da, jos nisu vidjeli blagodeti struje. Ali su culi (o tome)! I, prirodno, i oni bi da imaju bojler i toplu vodu, ako ne vec i radijatore sa centralnim grijanjem (i hladjenjem*). E sad vi pomnozite onu prvu zenu sa milijardu, a ovu drugu sa 4 milijarde i sta cemo dobiti? Kraj. Kraj Planete. Sto ce onoj prvoj (ekstra) novac? Mora imati za komotan zivot (da, sa strujom), ali sve sto je preko toga? Da kupi BMW iX? Da ima rucicu mjenjaca od Svarovskog? Da kupi torbu Luj Vuton ili mantil Barberi? Nije sad bitno sto medju tih (prvih) milijardu polovina hoce samo da pokaze karakteristicnu mustru Barberi proizvoda, a onda druga polovina hoce da joj mantil lezi ugodno na tijelu – i jedni i drugi ga zele. Zbog njega ce koristiti svaku priliku da uzmu (ekstra) novac i na kraju ce ga kupiti otimajuci od Planete jedan dio kroz nacinjenu stetu (jeftina radna snaga, oticanje boje u potok koji prolazi pored fabrike…). Problem je sto je cijeli sistem, ovdje na Zapadu i u dijelu Istoka, organizovan (kroz zadnjih 150 godina evolucije trzista) tako da ona skijasica dobija mogucnosti za ekstra zaradu jer na njoj i drugi ekstra zaradjuju. Ona ne otima, ne krade: njoj sistem samo ide na ruku. Ronaldo potpise ugovor za novih 3 miliona EUR mjesecno, stadion se puni, vlasnici zaradjuju, igrac kupi novi Bugati, vlasnici zaradjuju, sve nam to detaljno opisuju i serviraju novinari („zavirite u Ronaldov privatni avion“), publika gladna virtuelnog blagostanja kupuje medijske platforme, vlasnici zaradjuju….
Rjesenje? Prvo moram naglasiti da rjesenje lezi samo u mijenjanju one prve zene, ne one druge. Rjesenje je lako – tesko je zamijeniti postojeci animalni refleks sa novim koji je sadrzaj rjesenja. A rjesnje je sjesti u fotelju sa dobrom knjigom u ruci i u tome naci zadovoljstvo. Zadovoljstvo? Ja, isti talas ili cak cunami endorfina u toku citanja i saznavanja, kao sto sada dobijamo sjedajuci na kozu neke krave, tragicno smjestenu u novi BMW (znam, znam, nema vise krava u iX, samo stare morske mreze, ali razumijete me). E, sad kako?? Mora se poceti od – novinara. Jer novinari su instrument kojim se mi trujemo. Svi se danas sa nostalgijom sjecamo 60-ih godina kada smo zivjeli bez stresova od senzacija u medijima. Ko hoce da jednom rijecju opise zivot tih godina, izabrace, mir. Spokoj. Danas znamo sve o porodici Kardasijan?????! Ako bi uspjeli svesti zurnalistiku na 10% od danasnje, onda bi mogao nastupiti sledeci korak: skola. Skola bi prvo morala dobiti visi status, a kroz nove programe bi se djeci od 7. godine radilo na kicmenoj mozdini. Zamjena refleksa kupovine skupih patika sa refleksom trazenja znacenja neke apstraktne imenice. Recimo rijeci sreca kad se na casu nauci da su (oni) Grci pod srecom podrazumjevali razmisljanje (kontenplacija). Dijete, djak, zasticen od krupnih slova idiotske stampe (Mesi kupio kucu u Malibuu) , postaje prijemciv za pricu o, recimo Odiseju
A ne samo kako je Odisej bio obucen….
*U mojem gradu (Svedska) uveliko se planira razvlacenje cijevi po stanovima i kancelarijama za distribuciju hladjenja: centralno hladjenje. Energija?
Jugonostalgija 