Ova formulacija se cuje cesto. Ima jos jedna srodna:” Crkva je bila puna”.
Gledano iz mojeg ugla, uzasno ponizavajuca konstatacija. Ponizavajuci kontekst i sadrzaj. Kako sad to??
Vidim ova se platforma na kojoj pisem ove tekstove, muci da ih nekako grupise, napravi strukturu, sve za potrebe buducih pretrazivanja. Ali orjentisuci se samo na moje naslove, ne pomaze: oni najcesce nemaju direktnu, ociglednu logiku i relaciju sa tekstom. Evo, zato da pomognem: ovdje je rijec o relaciji pojedinac, grupa. Ta je relacija jedna od tema koje me fasciniraju i zaokupljuju.
Odmah cu reci: grupa je jadna. To je moj stav, ne morate se slagati, ali pustite mene… Zasto je grupa jadna? Grupa je skup pojedinaca, ali glavno svojstvo grupe je da pojedinci u njoj predaju (zrtvuju) dio svojih potreba za dobrobit interesa grupe. E sad je samo pitanje, moze li pojedinac bez onoga sto, za uzvrat, nudi grupa pojedincima. Jer ako meni to (nesto) ne treba, sto bi ja onda odvajao dio mojega (mene) za grupu?? Sta su pretpostavke da pojedinac moze da odbije ponudu grupe? Pa da je dovoljno jak (brz, hrabar, sposoban, bogat, osiguran…) da ne mora da se ’naslanja’ na grupu. I jasno je zasto je grupa jadna: skup pojedinaca koji ne bi uspjeli bez podrske grupe. Ovdje ima primjera na raznim nivoima. Drzava, vjernici, navijaci, sekta, hbtq osobe, vojna jedinica, … Svi se oni osjecaju sigurnije u grupi, a izlozeno ili ugrozeno, van grupe. Zato npr. vjernici moraju da naglase poslije svakog skupa da ”je bilo puno naroda”, ”crkva je bila puna”, da slucajno ne ispadne da je broj pojedinaca u grupi sisao ispod granice kriticne mase, jer tada pojedinci uz grupe pocinju da sumnjaju. Sumnja u grupi je kao dizel u benzinskom motoru. Ali grupa je zapravo izuzetno ranjiva. Jedan dovoljno inteligentan i agresivan lider moze da povede grupu svugdje, cak i u smrt. Ipak najcesce je – u agoniju koja moze da traje decenijama. Vucic i njegov narod su savrseno upareni; relacija koja moze da traje jos 30 godina. Osjecate li sazaljenje prema njima? E to je taj, isti osjecaj koji ja gajim prema svim grupama! A atribut ’jadan’ je zaista dobro odabran.
Sta je preostalo, koje je zadnje pitanje? Moze li (moj) pojedinac bez bilo koje grupe? Ovakva su pitanja klasicne zamke pisanja, mada zapravo i bilo koje intelektualne rabote, ukljucujuci i – filozofiju. Da, da, cak i filozofiju! Mnogi su filozofi upadali u ovu zamku i postavljajuci sebi slicna iskljuciva pitanja, na silu su smisljali svoje (filozofske) sisteme, gurajuci sve oko sebe (objektivna stvarnost) u njih. Ali cak ni tako veliki um kao sto je Hegel nije uspio objasniti bas sve bez obzira kako mocan sistem smislio.
Ja ne namjeravam upasti u tu zamku. Ja sam razumio da dovoljan broj slucajeva definise fenomen i niko ne treba da se nada da ce bilo koji fenomen ikada, okupljati sve pojedinacne slucajeve.
I sada, odgovor na pitanje. Ne, nema pojedinca koji moze sasvim sam u bilo kojoj situaciji. Ako nista, svima treba so! Ali svaki pojedinac ako dobije priliku, mora da radi na sebi da bi se(be) ucinio minimalno zavisnim od grupe. Budite ’danac’. Danac je (opet ne bukvalno svaki) gradjanin (Danske), potpuno opremljen da moze sam. Ne mora imati ni svoju skolu ni bolnicu- zato ce udruziti i zrtvovati nesto svoje slobode drzavi Danskoj, ali mimo toga sto cini gradjanina u punom znacenju rijeci, on je -slobodan. Ne trebaju mu nikakvi simboli (krst, tetovaza), ni uniforme (kozna jakna i motor), a posebno mu ne treba vodja. Jer ako rijec vodja zamijenimo sa pastir, sta onda bude grupa? Naravno kad su u pitanju ovce, nema nista ni cudno ni jadno, ali mi? Probajte napustiti tu prvu, vama najblizu grupu. Osvrnite se oko sebe i nadjite neki znak koji vam ukazuje na grupu u koju ste voljno ili nevoljno, svjesno ili nesvjesno usli. Izadite. Nece odmah biti ni hladno niti se poceti meci da zvizde oko vas. Racunajte na otpore iz grupe, jer oni znaju da osipanje vodi sumnji u ideju. Ako mozete. Ako ne mozete, nista – ne morate zbog ovog teksta.
Jugonostalgija 