Rjesenja

Sta je ’srednje ime’ starije osobe? Strah, alternativno, nervoza, anksioznost. Ova razlika, strah ili nervoza, bazirana je na razlicitim stepenima kognitivnog popustanja. A da proces kognitivne slabosti tece paralelno sa starenjem, nema nikakve dileme.
Ozbiljnije bolesni, pate od straha, jer nemaju ni osnovni mehanizam zastite od nesporazuma: nesto susne- sto je to? Ili jos gore: misli (umjesto tog sustanja) koje donesu ideju opasnosti, ne mogu se odbaciti jednostavnom logikom vjerovatnoce, vec buse, buse, burgijaju u glavi i rezultat je strah.

Ipak, vecina ima nesto sacuvanog instrumentarija racionalizacije, ali moc ’izmisljanja’ problema je neogranicena. Odakle toliki ’problemi’?

Stariji ljudi su po logici stvari pregazeni tehnologijom sledece generacije. Nekompatibilni. Mladjima, ta nova tehnoligija otvara rjesenja za niz dnevnih teskoca i problema. Oni vise na te probleme ne misle. Za prethodnu generaciju, samo recimo placanje struje, predstavlja problem. A jedan problem je dovoljan za stanje nervoze i anksioznosti. U toku rada ves masine, cuje se ’novi’ zvuk. Problem. Kako doci do servisa, kako platiti ’majstora’, kako kupiti novu masinu, kako je donijeti..?? Ali kolika je vjerovatnoca da ce novi zvuk otici toliko daleko da se mora kupovati nova masina??E ta dimenzija analize nestane prva u sklopu kognitivne slabosti. I onda je jasno da je svaki problem ili problemcic, sudbonosno velik. Radio sa losim prijemom javlja… Ostalo je primjeceno samo ”90 mrtvih”. Gdje?? Cekaj!! Sta kaze??? Stani!!!
Mladji otvore mobilni i ovaj im u oci nabije vijest o poplavama u Njemackoj.

Mladi imaju vecu torbu sa alatima za razna rjesenja. Da, ali sta cemo sa OVIM problemom: manjak rjesenja kojima raspolaze starija generacija? A valja zivjeti zajedno.

Baka i deka iz bajke.

Da, ali to je bajka, bas kao i ona Pepeljugina haljina koju su sasili misevi i ptice. Lijepo, ali – nema. Ali djeca citaju bajke, a mi odrasli mozemo makar mastati…

U jednom cosku (da, cosku, nemojmo se odmah buniti!) sjedi baka iz bajke. Na prvi pogled zaokupljena svojim mislima, ali ne! Ona je tu, prisutna, cuje i vidi koliko joj zdravlje dozvoljava, ali ima moc autorefleksije! Cuje, razumije, ali – jos vaznije- razumije da nema bog-zna-sta vazno dodati i bira da cuti i i dalje slusa. S vremena na vrijeme, jer je voljena!, primjetice je prisutni i nesto prilagodjeno, upitati. Ona ce spremno odgovoriti, kratko i mudro. Iskustvo! Bezbroj puta je bila u toj situaciji zbog koje mladi dozvljavaju nervozu. Treba je pitati za savjet. Baka, zna svoje mjesto i nece probati da odgovorom ”ukrade cijeli show” – ne, jednostavan odgovor koji odise mudroscu.

To su bake koje unuci obozavaju. Raduju se susretu sa njima, placu neutjesno ako im se nesto neugodno dogodi. Unuci, kao predstavnici trece generacije, osjecaju harmoniju izmedju prve dvije generacije i pokazuju to zatrcavanjem, dugim zagrljajima i iskrenom radoscu u toku dnevnih radnji koje baka i dalje ima.
Ali, budjenje!
Sta raditi?

Najvaznije je razumjeti prioritete. Znate ono kad neces da vozis prebrzo, da ne platis kaznu, dok – te neko ne pretekne. Onda se aktivira razvojno stariji prioritet (”on ce mene??!”) i – preteknes ga. O tome je rijec: o hijerarhiji prioriteta. Znaci, treba razumjeti najstariji (najjaci) prioritet starije generacije (imaju prednost!) i postovati ga iako ce biti otpora sa svih strana! Ako je hijerarhijski najstariji prioritet mir i stabilna struktura u domu sve sa okamenjenim rutinama i ritualima, postujte to i – skratite posjetu. Bice otpora (ljubav, ahhh!), ali vjerujte u svoju procjenu: vaznije je da se TV pali pravim daljinskim, nego cija ruka (cak, rucica!) drzi daljinski. Strpite se sa saopstavanjem da je pozar u dijelu kuce, ako bas tada treba cuti, usvojiti i primijeniti kojom viljuskom ce se salata promijesati. Eto, da ste ranije otisli, propustili bi evakuaciju…