Sloboda

Pita mene cerka, tata, sta je sloboda?

Ne, ne nije nista opasno! Uci dijete, pa (se) pita….

A zapeli smo na primjeru eutanazije. Da li to znaci biti slobodan, ako odlucis da budes mrtav? Jer, vazno je: nemocan si da se sam ubijes, pa moras da pitas. Molis. Jer kad si jak, a to zna svaki psihijatar, ubi se ti dobri moj kad god hoces, samo nemoj u mojoj ordinaciji, reci ce oni. A nama kazu, psihijatri, cisto da si olaksaju teret lose savjesti: ma ne mozes ti sprijeciti nekoga ko hoce da se ubije?!! Cuj, ne mozes sprijeciti??? Pa sta si kojega djavola ucio tolike godine????

Ali ti si sad slab, nemocan, ni kasiku u ruci ne mozes drzati, hrane te na cijev, dises na cijev, mokris na cijev (u naprednijim zemljama mozes i da defeciras na cijev). Krv ti preciscavaju na cijev. Jedino sto ti je mozak jos uvijek bez cijevi i cjevcica. Slobodan. He, he: slobodan.

Znaci dojadilo ti i ti hoces da si prekratis muke da izadjes iz tog ponizavajuceg sistema cijevi, hoces da zatvoris oci, da nestane bola i… da vidis sta tamo ima. Mozda ce biti neko izuzetno iznenadjenje? Mozda ce prvi kojeg sretnes biti Mocart? No, nije bitno: ti hoces. A oni ne daju. U cemu je ovdje momenat (kvaka) 22? Jeste, ti imas pravo da odlucujes o svom zivotu i njegovoj duzini i polozaju zadnje tacke u vremenu. Ali nemas pravo da to trazis od mene. Jer tvoja sloboda (ako je to sloboda!) postaje nesloboda za mene. A fino je rekao  Dz. S. Mil mozes ti biti slobodan, slobodno, budi ti slobodan,  ali ne na ustrb moje slobode. Nemoj maaajke ti. I opet: je li odlazak u smrt sloboda? Dz. S. M. je nesto mlatio i oko robova, pa kao ako odlucis da postanes rob (koji primjer!) ti onda vise nisi slobodan. O boze! U cemu je greska tih analiza? U tome sto svi slobodu cijene (od procjenjuju, validiraju) gledajuci na rezultat. I to je greska. Ako neka mlada zena hoce da se protiv volje roditelja uda za neku barabu, svi ce se sloziti da ona nece biti vise slobodna. Ali u cemu je tu onda sloboda? Pa u odlucivanju. Prema tome, ti si slobodan vec i samo time sto mozes da odlucujes. Imas mozak, on radi dobro, ti imas ideju i volju. i izrazis zelju. A kakav ce ispasti rezultat, to sa pitanjem slobode nema nikakve veze. Znaci bolesnik koji pati, a koji ima mozak koji bi najmanje dvojica procijenila kao kompetentan, ima pravo da trazi brzu smrt i ako je dobije, ostvario je svoju slobodu. Eh, je li bas tako? Vidjecemo.

Doktor? Ne znam koji je njemu djavo? Sto se buni, otima i koci cijelu stvar? Uobicajena floskula je da nismo trenirani da ubijamo, vec da pomazemo i produzavamo zivot. Ja, ali ako za trenutak stavimo naglasak na rijec pomazemo (boldujemo), onda nam ostaje samo jedan zadatak: da procijenimo kompetentnost bolesnika da artikulise svoje zelje. Pa ako nije tako tesko razumjeti kad on kaze da bi morao obaviti veliku nuzdu, sad i tu, i ako nam tada ne pada na pamet da ostanemo u sobi, vec ubijedjeni u ispravnost tvrdnje bjezimo iz iste trazeci da bolnicar udje, onda bi valjda sa istom vjerom u bolesnikovu kompetentnost trebali prihvatiti i njegovu zelju da si skrati zivot. I to je to! On nesto zeli, njegova zelja je i razumna i dolazi iz mozga ocuvanih kvaliteta, ostaje onda samo da pomognemo. Uh, ipak je nekomotno. Tijesno. Sve se nesto vrpoljimo, cesemo. Unervozeni. Jer treba dati ordinaciju za sadrzaj injekcije za koju znas da ce ga ubiti. Sad on  kaze nesto, ti ubrizgas, u sledecem trenutku, umro.  Mislim, sve je naopako. Kad nesto „ubrizgas“ ti goris (ja, moze biti plamen razlicite velicine) od zelje da cujes da je bilo bolje, makar malo, ipak. Ovako? Hoces li opet uci u sobu?

Znaci da sumiramo. Bolesnikov zahtjev za slobodom, ispravan i sa filozofskog i sa bioloskog aspekta, ipak je udar na tvoju slobodu.

Ali nesto ne stima! Kod bolesnika  sloboda zaista ima teziste na procesu donosenja odluke (sloboda izbora), a kod doktora se sloboda cijeni ne vise kao sloboda izbora, vec kao sloboda rezultata. Doktoru nije bolesnik svojom slobodom oduzeo slobodu izbora, vec slobodu rezultata.

Uh. Znaci ni ona mlada se ne bi trebala udavati bas za svakoga?