Ko stize brze do gradjanina?
Ovih dana se moze procitati vise tekstova u kojima analiticari na objektivnim medijima, kritikuju hrvatske politicare u vezi sa obljetnicom Hercegbosne. A posto politicari bilo hrvatski ili bosanski (Hrvati) govore pohvalno o „tvorevini“, kritike su naravno iskljucivo negativne.
Teska je pozicija analiticara. Naravno, naseg analiticara; neko ko pise iz Amerike za Njujork tajms, nema nikakvih problema da ako se samo malo udubi, da objektivnu, produbljeno analizu. A nas analiticar mora da vodi racuna da pise politicki korektno i time od kvaliteta njegove analize odmah otpadne najmanje pola.
Pisati politicki korektno znaci osuti drvlje i kamenje po politicarima. Grubo, cinicno, sarkasticno, duhovito – zavisi od talenta i stila, ali u svakom slucaju negativno. A sta fali? Pa naravno: istina! Fali opis stanja medju ljudima kojima se ti politicari obracaju. Ni manje, ni vise. I zato ih ja uopste ne razumijem. Sta vise, ja ih zalim. Oni pisu za finije medije, imaju obrazovanje, pisu gramaticki ispravno… Pa ipak, svjesno preskacu najvazniju dimenziju problema kako bi ostali na liniji redakcijske uredjivacke politike. I kakav je problem osvijetliti stvar i sa te druge strane? Opisati kako narod „dise“. Sta oni zele i sta vole da cuju. Jer oni se pisuci za objektivne, uravnotezene (sic!) medije zapravo obracaju 2% populacije, a politicar koji ima na raspolaganju mnogo jace i dalekoseznije medije, svima ostalima. Zaista, ne bi bila nikakva steta (samo bi im se ispunio san da napisu kvalitetan tekst) da pomenu raspolozenje medju ljudima.
A svi mi koji smo imali prilike, znamo kako misle ljudi u Posusju, Citluku, Sirokom, Prologu… Ako pogledate mapu, vidite da je sa bosanske strane ostao Prolog, a sa hrvatske Veliki Prolog. Imotski tamo, Posusje vamo. Duvno? Ja, Duvno je ostalo u Bosni. E, ali oni su brze, bolje promijenili ime, ne bi li nekako skrenuli paznju novim geometrima da se granica samo malo pomjeri ka istoku, pa da se opustimo. Mislim, ja zaista suosjecam sa ovim ljudima! Iskreno. Administrativna granica koja je presjekla jedan narod i strpala ga u dvije drzave sa dramaticno razlicitim perspektivama i mogucnostima razvoja. Skoro kao Koreja! Dobro, znam da svi u Duvnu (Tomislavgrad) imaju hrvatsku putovnicu, ali to nije isto. EU gleda i dalje na razliciti nacin na Hrvatsku i na Bosnu i Hercegovinu, gleda i uplacuje. I ja stvarno ne razumijem: sta ocekuje analiticar? Da ce sa nekoliko kritickih tekstova, kritickih prema politicarima, uspjeti da otvori oci ljudima u Citluku i Posusju, da im objasni da je Bosna i Hercegovina njihova drzava, da je Sarajevo njihov glavni grad i da moraju da svim srcem uloze sebe i svoju pamet za opce dobro drzave??? Oni vjeruju da mogu svojim medijem kojeg cita 2% intelektualaca, okrenuti tok dogadjaja i da mogu konkurisati politicaru koji govori ono sto je ljudima u srcu i mislima?? To je smijesan pokusaj koji samo moze da kompromituje novinara i prikaze njegovu analiticku moc manjkavom. Zamislite opet nekog pocetnika iz Njujorka koji pise za istoimenu novinu i koji je proveo samo tijedan u Posusju. Njemu se takav propust ne moze dogoditi. Interesantno: domaci analiticar, pise manjkavu analizu. Strani pise kompletnu. Domaci politicar govori ono sto nalazi put do srca biraca. Strani politicar, kao i domaci analiticar, grijesi.
I nemojte makar vi pasti u zamku da komentarise prema politickoj korektnosti. Politicki korektno (sto ovdje znaci braniti integritet BiH) treba da nastupe samo oni koji imaju ambiciju da se bave politikom. Oni moraju sastaviti politicki program, povezati ga sa realnim svijetom, definisati faze i – krenuti. Svi mi ostali koji gledamo i mislimo, moramo poci od raspolozenja ljudi. A kad se tako krene, vidi se jasno da u tom dijelu Balkana, nikada Bosna nece zazivjeti kao drzava (da li je situacija slicna/identicna oko Bijeljine, ne znam, ali sumnjam: tesko moze Srbija biti realni, ekonomski mamac ljudima iz Bijeljine kao sto Imotski moze Duvnjacima; Srbija je atraktivna bosanskim Srbima samo kroz inat i ostale metapoliticke fenomene, zapravo psiholoske, politikoloske, ali nikako ekonomske!). A to, ako se slazemo, znaci da i analiticari i strani politicari samo odlazu pravi ekonomski oporavak i blagostanje regije. Prvi iz pragmaticne potrebe da ostanu u redakciji, a drugi iz pragmaticne potrebe da ne talasaju. A pogledajte samo citav niz prednosti koje ima strani politicar koji slijedi liniju analize naseg analiticara: mandat mu prolazi mirno i bez stresa. Drzeci se politicke korektnosti, otvara mu se put za napredovanje. Regija se drzi u uslovima stagnacije i mladi ljudi je napustaju donoseci radnu snagu i pamet u drzavu iz koje dolazi strani politicar. Boze, koja vin-vin (win-win) kombinacija!!!
Jugonostalgija 