CIA imala plan raspada Jugoslavije vec od 60-ih godina? Njemci bi da izadju na „topla mora“? Vatikan?
Smijesno. Tuzno da jos uvijek ima bilo ko, ko i dalje u ovim besmislenim „objasnjenjima“ vidi uzrok raspada Jugoslavije. Ovim necu da tvrdim da negdje u nekoj kancelariji CIA-e nije bila grupa mladih ambicioznih analiticara koji su u bijelim kosuljama i sa zavrnutim rukavima pratili stanje na nasem dijelu Balkana i razradjivali razne scenarije. Sigurno su imali razne mape i krojili razne granice. Ali svi ti scenariji i mape bi nastali i – ostali u istoj kancelariji.
Dakle, zasto se raspala Jugoslavija?
Najkraci odgovor je zbog nedostatka demokratije. Jeste ovaj odgovor kratak, ali odmah otvara vrlo inficirano pitanje, sta je to demokratija? Na brojnim forumima i platformama cete u ovakvim situacijama odmah naci bezbrojne ljutite komentare tipa: „Je li (ti) Amerika demokratija?“ A ako se neko „drzne“ da komentarise palestinsko-izraelski sukob, slijedi isto: „Izrael, demokratija, ha, ha, ha“. Da, obje pomenute zemlje su demokratske zemlje. A evo i zasto….
Demokratiji trebaju samo dva stuba! Stubovi demokratije su slobodni mediji i slobodno pravosudje. Oba ova stuba i Amerika i Izrael imaju. I ako imate slobodne medije i pravosudje, mozete da imate bilo kakvo politicko uredjenje – jedna ili vise partija, monarhija ili republika – svejedno je: vi ste zasticeni. A to je osnovni zadatak demokratije, da budete vi, kao pojedinac – zasticeni. Slobodan znaci imati sigurno finansiranje, sto opet znaci, minimalnu sansu da vas se kupi. Jer, znamo svi vrlo dobro, ima raznih nacina kupovine. Na vas kao novinara moze da se vrsi pritisak, primamljivom novcanom ponudom, ponudom ministarske ili ambasadorske stolice, prijetnjom zatvorom ili smrcu. Sve je to kupovina, samo sto ovim poslednjim „ponudama“ vi kupujete bukvalno slobodu. Ili zivot. Sa nezavisnim i sigurnim finansiranjem, vi ste slobodni da pisete ono sto vam vasa inteligencija, obrazovanje i interes nude.Odmah tu, blizu su i slobodne sudije i tuzioci. Oni vas dodatno stite od nemani politicara i zato je vazno da ni oni nisu potkupljivi i „na trzistu“. I vjerujte to je sve! Sad zamislite da smo mi imali ova dva stuba… bilo koje godine, ali recimo 1986. Sta mislite koliko daleko bi Milosevic dogurao da smo imali analiticne novinare koji se osjecaju sigurno? Ne vjerujem a bi ikad napustio salter u Beobanci. Njegove spletke sa novinom (Politika), narucenim tekstovima o P. Savicu, sukob sa B. Pavlovicem, upad u Ljubljansku banku, sukob sa prvim nasim pravim menadzerima u Genexu…. . Milosevic je bez ikakvih problema (zasticen zabranom transparencije politickog procesa i neslobodnim novinarima) mogao da plete mrezu, radeci na eliminisanju politickih protivnika i na stvaranju finansijskog izvora. Ante Markovic je pokazao kako bi Jugoslavija trebala da izgleda. Prelaz na liberalni kapitalizam znacio je najbolniji udarac protiv komunista: sklanjanje novca od njihove ruke i kontrole. I sad zapravo i nije vise toliko bitno sta se sve tih godina dogadjalo, u detalj, jer svaki prelaz iz jednog u drugi politicki sistem (tzv. tranzicija) ima lokalne vlastite osobitosti. Najvaznije je naglasiti da je nasa tranzicija odslikana u dva suprotna pola (Markovic i Milosevic) isla van uvida javnosti i bez rizika od sankcija ocito kriminalnih radnji.
Negdje gore sam napisao da slobodan novinar moze da radi svoj posao unutar okvira koje mu daju vlastita inteligencija, obrazovanje i interes. Nazalost sloboda u gorenavedenom smislu, iako moze da se osvoji preko noci (bukvalno, silom, revolucijom) ipak trazi duze vrijeme stabilnosti i povoljne drustvene klime. I opet su nasi muceni novinari, tuzioci i sudije i ovdje bili hendikepirani. Jedan dio nas nostalgicara ce brzo reci da smo mi zivjeli u divnoj zemlji sa svim pretpostavkama za komotan i udoban zivot. Tu negdje odmah u argumentaciji dolazi poredjenje sa Rumunijom i pominjanje naseg pasosa sa kojim se moglo ici na Ponte Roso. Da, tacno je ovo sa Rumunijom i sa Trstom. Ali zasto se nasi „analiticari“ najradije porede sa Rumunijom? Zasto ne sa Austrijom? Italijom? Norveskom (prije nafte)? Ko je gradjane ovih zemalja sprijecavao da putuju? Ali nemojmo biti bukvalni! Nije rijec o pasosu; rijec je o politickoj klimi. Politicka klima je ta koja daje ton drustvenoj klimi. A sve te „klime“ odredjuju koliko slobodno ce se svaki pojedinacni covjek osjecati. Zato moramo pogledati kakva je zapravo bila nasa politicka klima od 1945. pa do … sto ne, recimo opet 1986….
Jugonostalgija 