Uh! Davne 1992. na VMA, sjajnoj bolnici, bolnici koja i danas, 4 decenije kasnije, impresionira svojim dizajnom (mozda ne toliko sadrzajem medicinske usluge!), cuo sam od nekog…. (ok, o mrtvima, samo najbolje) da naslov treba da sublimira, predstavlja, sazima, ono sto se razmatra u tekstu. Ja tada kao mlad specijalista zeljan odasiljana poruka i ideja internacionalnom bratstvu u struci, htio sam da nesto publikujem i tako sam bio prinudjen da cujem „uputstva“ od tog tipa. Ali, drago mi je sto sam usvojio tu preporuku da citajuci naslov, buduci citalac teksta treba da dobije osnovnu ideju sadrzaja kako bi na vrijeme mogao da odustane. Ili – da cita. Usvojio? Blago receno, relativno.
No sam naslov, razumijete. Madrigal je ona muzicka forma koja vecini normalnog svijeta ide na nerve zbog vrlo irititajucih glasova, kombinacija glasova i nadasve, melodije. A sinusoida je linija, graficki prikaz pojave koja se ponavlja i kojoj broj vrhova u jedinici vremena zavisi od ucestalosti.
I?
Prije nego sto krenemo sa temom (koju naslucujete?) samo da dodam jednu zanimljivu konstataciju ili retoricku postavku. Kaze se da je covjek socijalno bice. Evo sad u vrijeme korone, svi se zale sto smo liseni bliskog fizickog kontakta, ili cak bilo kakvog kontakta. Ljudi pate…. A ako hocete da nekoga kaznite, onako zestoko, samo ga stavite u – kolektiv. Zatvor, internat, vojska, dom,… Zanimljivo.
I sad, krenula je tacka, fokusa nase analize da se krece sinusoidalnom krivuljom. U vrijeme prije pojave velikih religija u vrijeme kada su grcki filozofi setali zamisljeni medju maslinama, pokriveni bijelim carsavima i gladili male, bijele brade, radjale su se fenomenalne ideje. Nekolicinja cuvenih grckih filozofa je razjasnilo skoro sve: i sta je zivot i sreca i dobro (zlo) i matematika i psiha i znanje i skepsa… Sve su oni to rastumacili, postavivsi covjeka u centar tog savrsenog i uredjenog sistema.
Tu negdje ubrzo, Jevreji, optereceni svojom zlom sudbinom, trazili su spas u metafizickom sistemu (kada ih je ova obicna fizika vec toliko maltretirala) i natrcali su na djela Grka u Aleksandriji i njenoj cuvenoj biblioteci. Jednim komplikovanim procesom koji se i dan danas analizira, razvili su sistem prica i zakona kojima su htjeli organizovati svoje drustvo i zastiti ga od nevolja ili makar pruziti mu utjehu. Tako su nastale Talmud i Tora, pa Biblija i nekoliko vijekova kasnije, Kuran. Nastale su religije, a sa njima i sloj drustva – svestenici – koji su sebi prigrabili lavovske pogodnosti i olaksice. Covjek je iz centra u kojem mu je u antickoj Grckoj bilo tako komotno, potisnut na periferiju sistema, a krivulja koju pratimo je krenula u suprotnom smjeru….
Mnogo godina kasnije, zaludni Englezi ce naci na nekoj svojoj plazi (kupanja tamo ionako nema!) ugalj! Kako su se sjetili da ga stave u vatru ne znam, ali od tog „dana“ pa do dolaska Njutna nije trebalo mnogo. Vatra je dala paru, a ova – dosadu. Covjek je malo sklonjen od teskih fizickih poslova (parna masina!) i poceo je da razmislja i bavi se naukom. Masina i nauka, dali su Zajedno novi zamah ljudskom umu sto je dovelo do prosvetiteljstva. Ponovo je krivulja na sinusoidi okrenula pravac i covjek je zahvaljujuci nauci stigao nazad u centar, oslobodjen od pristiska teologije i teologa. Moja je teorija da su filozofi prosvjetitljstva bili predugo prinudjeni da slusaju madrigale i tako su iz cistog ocaja krenuli u rat za oslobodjenje covjeka. Moderna nauka i nova filozofska misao, otvorili su put individualizmu i liberalizmu i covjek se opet domogao centra sistema, udobnog i komotnog jer je mogao tamo da misli samo na sebe. A i madrigali ti onda lakse pa’nu.
E ali sad ce i Kant i odmah za njim i ostali veliki njemacki filozofi idealisti, jednim potezom (revolucija) po ko zna koji put poremetiti smjer krive i tacku koju pratimo usmjeriti ka dolje. Kant se zabrinuo porastom individualizma i trazio je kako da se covjek na neki nacin prevari i da prihvati da svoje zivotne ciljeve, vizije i zelje (teleologija) zamijeni za grupne, ali bez – roptanja. I ne samo to! Uspio je i da objasni da ce covjek tek tada, znaci kada se odrekne sebe, postati – slobodan?!
Mislim i ako je od Kanta, mnogo je….
I tako covjek kroz vrijeme kao sinusoida, od centra, ka periferiji i nazad. A gdje je danas, sada? E to zavisi od dijela Planete. Covjek na Zapadu je tu negdje oko centra, sam i brine o sebi, a na Istoku? U ostalim dijelovima Planete, religije su jos uvijek mocne i centar je rezervisan samo za elitu drustva – ostali su u krajnjim krugovima sistema. Tek sto ih drzi centripetalna sila. Sjecate se onih silnih misionara? Dok su oni sirili teoloske ideje po svijetu, oni koji su ih slali, radili su na svojoj licnoj teleologiji. Sjajan sistem: mi vozimo BMW, a oni tamo se guse i bjeze plivajuci. Da im pustimo malo madrigale preko razglasa? Za par godina pojavio bi se sloj mislilaca koji bi ih uveo u prosvijecenost i oslobodio ropstva.
Jugonostalgija 