Citam kako je slovacko rukovodstvo (sva tri glavna politicara u zemlji) saglasno sa odlukom koja ide protiv EU planova. Nije bitno o cemu se radi (makar nije bitno za ovaj tekst ovdje). Kazu EU je u krizi, pa je vrijeme da “okrenemo sebi i svojem suverenitetu”. Ok. Ali bas me briga za slovacki suverenitet – meni je ovo inspiracija za sledece pitanje:
Gdje je granica kada jedan, dva ili pet strasno pametnih ljudi pocinju da budu sami sebi smetnja, pa onda pobijedi tim od mediokriteta?
Zanimljivo da ovdje u Svedskoj, ne treba mi ni pokretati ovu temu: niko je ne bi ni razumio. Oni su shvatate, tim.
Samo kratko da ovo povezem sa Bratislavom.
Da u EU sjedi jedan, dva ili nekoliko pametnih ljudi, preko noci bi donijeli odluku da se sva sredstva (EUR) koja EU salje u Bratislavu zaustave, pa da im se da prostor da onako fino, temeljito treniraju suverenitet. Ali ne! Cijela EU je izgradjena od mediokriteta i jedan od timova koji liferuje pare zemljama (“potrebitim”) nastavice da salje dok ga ne iznesu mrtvog iz kancelarije. Tim od birokratskih imbecila koji se jos prilikom zaposljavanja zarekao da ce misliti o ljepsim stvarima, iskljucio je mozak i – liferuje. Odradjuje. Planira put na Tajland.
Dakle gdje ide granica? Kralj Fajsal (Saudijska arabija) imao je diktatorsku, cjelokupnu vlast. Ali bio je strasno pametan covjek. I zemlja je procvjetala u sadejstvu prirodnog bogatstva i njegovih reformi. Ocito, divno rjesenje. Ko ima malo srece…. Ali, vidimo da nije sve u genetici (sadasnji vladar Mohamed bin Salman…. mislim, ne vucite me za jezik). Vec ovaj primjer ilustruje da uprkos antickim Grcima i njihovom izumu, nema boljeg drustvenog sistema od prosvijecene diktature. Pa na primjer… Za svedsku fudbalsku reprezentaciju ljudi znaju zbog Zlatana. A kada je Zlatan otisao, cijela reprezentacija je odahnula i – propala.
Ipak ne treba mnogo traziti- vidi se iz aviona da bolje funkcionisu sistemi koji stavljaju teziste na timu, nego oni (ovi ovamo nasi, “istocni”) gdje se uzdaju u snagu i pamet pojedinaca. I tako smo definisali dva pola, dvije ekstremne situacije:
tim je odlican i
pojedinac je odlican.
Ali koliko pojedinaca znaci pocetak medjusobnog podmetanja, borbe i sukoba? Zasto se svijet (“zapadni”) odlucio na tim? Pa zato sto je onima koji odlucuju zapela za oko Gausova kriva raspodjele svega, pa i pameti. Ogroman trhuh, a minimalan repic sa desne strane. I shvatili su da treba ici na pravila, zakone, proceduru, onda u tu masineriju ubaciti ljude kako bi nastao rezultat. U vektorskoj analizi rekli bi da su izgradili operator koji je svim ljudima dao iste eigenvrijednosti. Da bi se osigurali od napada pojedinaca na sistem, implementirali su i tzv. Jantezakon (proizasao iz knjige “Izbjeglica sijece svoj put” norveskog pisca, naravno) koji se sazima u jednom stavu: “Nemoj misliti da si neko”. Ovaj zakon je platforma za tzv. Kulturoloski sok (o kojem seuci na kursevima skandinavskij jezika, jednako puno kao i gramatika!) sa cime se biju svi useljenici stariji od 30 godina. Ja sam dosao sa 41…..
I sta da se radi? Pokusati uvesti tim i kod nas? Morali bi… Ali bez interreakcije sa svijetom, nemamo sansu da to uradimo sami. Jedino ako nas se pusti da intenziviramo saradnju sa timovima sa zapada, pocece ta filozofija da ulazi i kod nasih mladih ljudi, pa postepeno u cijelo drustvo. Ako nas se ostavi same, jedan ili dva pametna, ali skoro pa psihopatska covjeka, ce nas uzjahati i tako dok bude na kraju poslednji covjek ziv.
Jugonostalgija 