Mogu li moji citaoci iz raznih djelova Jugoslavije, sto znaci sa razlicitim teretima podizanja, prica iz proslosti, vjerovanja…. izdrzati ovu temu u miru i kontrolisano?
Ima ovdje Hrvata koji su odavno presli na ugroze, a ima i Srba koji se i dalje drze opasnosti. Ima i Crnogoraca koji se nicega ne boje, pa im ova rijec ne treba, a posebno ima ovdje ljudi koji su napustili Jugoslaviju i zapoceli detoksifikaciju od ljepota i strasti nacionalizma. E, ali tek zapoceli…. Daleko je izlijecenje- daleko citavu generaciju. Hocu reci, oni, ta nulta generacija koja je izasla iz Jugoslavije se nikada nece izlijeciti, ali njihova djeca…. bi mogla.
Mogli, ne mogli, ali doslo je vrijeme reci par rijeci o Rudjeru Boskovicu. Cuveni Dubrovcanin, poznat u krugu pravih naucnika i filozofa po svom djelu (geometrija meridijana, npr), a kod nas poznat i kao sin oca Nikole koji je za jedne srpskog, a za druge hrvatskog porijekla. I onda imate u Zagrebu Institut Rudjer Boskovic, ali i u Cilipima aerodrom (zracnu luku) sa imenom (odenedavno) Rudjer Boskovic. Nasa srpskohrvatska prepucavanja su koliko razumljiva, toliko i odvratna. A razumljiva su nazalost samo zato sto poznajemo aktere: od njih se bolje ne moze ni ocekivati. Kad imate sa jedne strane Frankovica, a sa druge Dodika, mislim…. moze li biti radosti? Osmjeha na licu? Ne! Mozemo se samo mrstiti i snebivati.
O tome da su odvratna, ne treba ni elaborirati.
O Rudjerovom zivotu i djelu, takodje ne treba ovdje previse pisati. Moze se naci na mnogo mjesta i svugdje je isto, dok se ne otvori poglavlje Biografija. Tu nastupaju kontroverze u zavisnosti citate li Vikipediju na latinici ili na cirilici.
Kako ovo rijesiti?
Ja mislim, lako. Treba potraziti dokument, izvor koji je nastao u vrijeme kada nije bilo politicki probitacno pljuvati na one druge, nije bilo uopste poznato da se moze otimati da se moze o ovome lagati i prekrajati. Znaci – zaboravite najnovije izvore. Ja ovo tvrdim jer mi je slucajno (prebirajuci po internetu) pao u ruke rad iz 1959. godine. Mozete li zamisliti da je 1959. neki naucnik, istoricar pisao rad ili knjigu sa jasnim politickim ciljem: da skrene istinu na stranu svojih. Ja nisam bio bas tada nesto mnogo star, ali ipak su to bila srecna vremena u nasoj zemlji pa i ako se neki hrvatski ili srpski intelektualac (od njih sve pocinje!) ljutio u svom domu i bijesno pratio cvjetanje mlade drzave, taj nije imao moc da da nalog nekom istoricaru da radom prekraja istoriju. Ja to ne mogu zamisliti. Vi ako mozete, ovdje se odmah razilazimo….
Uglavnom Naucno drustvo NR BiH (zametak bosanskohercegovacke Akademije nauka i umjetnosti) je te godine u Sarajevu publikovalo knjizicu od nekih 200 strana autora Miljenka Filipovica i Ljuba Micevica, Popovo u Hercegovini. Kazem, moze se naci na internetu u primitivnom pdf obliku (slikano), ali ne vjerujem da se knjiga moze negdje kupiti. Volio bih, ali, sumnjam…. Prvo je Micevic napisao knjigu o Popovcima (stanovnicima Popova Polja), a onda su obojica napisali ovo citirano djelo. Knjiga je prepuna informacija, kipi od toponima, prezimena, godina, rodnih odnosa, sudbina, kupoprodajnih ugovora. Jednom rjecju ulijeva povjerenje. Na strani 64. pominje se Nikola Matijasev Boskovic iz sela Orahovo jugozapadno od Vjetrenice nekih 8 km. Taj je Nikola, sin Matijasa (slavili su Nikoljdan) Boskovic doselio iz Crne Gore u Popovo Polje bjezeci od Turaka (ali Turci su i tu stigli). Kada je shvatio da ni tu nema zivota, otisao je u Dubrovnik. Kao i mnogi pametni ljudi („snasao se“) ukljucujuci i Pavla Vojnovica od kojeg je Dubrovnik dobio Iva. Nikola je bio ocito bogat, ozenio je Talijanku i dobio sina Rudjera. Valjda je majka malo uticala na izbor imena? Dalje je poznato: skolovao se sto je najbolje mogao u to vrijeme, proputovao cijeli svijet, napisao masu knjiga i naucnih radova.
Za kraj, citam, hoce zagrebacke vlasti da presele Mestrovicev spomenik Tesli u dvoriste Insituta R. Boskovic (gdje se vec nalazi Mestrovicev kip Rudjeru, sto je od stvaranja bilo zamisljeno kao par spomenika). I tako cemo dobiti par spomenika dvojici Srba iz Hrvatske.
