Sta je to superdeterminizam ima, a determinizam- nema?
Najprije, da ponovimo gradivo. Determinizam je shvatanje da sve sto se dogodi ima svoje objasnjenje, uzrok i jednostavno se nije moglo dogoditi drugacije. Neke su stvari jos uvijek neobjasnjene, ali to ne iskljucuje determinizam, odnosno da i iza tih pojava ne stoji uzrok. Laplas (Laplace) je u 19. vijeku tvrdio da kad bi postojalo neko vise bice („demon“) koje u svakom trenutku zna kako se krecu pojedini atomi, sta se sa cime udruzuje u molekulu- taj bi mogao da u realnom svijetu predvidja sve sto ce se dogoditi. Taj Laplasov demon bi mogao biti Bog ili jednog dana neku superkompjuter, ali danas jos uvijek nema takve „masine“ koja bi imala uvid u sve procese koji se odvijaju bas sada. Ipak to ne znaci da se jednog dana nece sve objasniti i dokazati da iza svakog fenomena postoji uzrok i proces (zakon). Sve u ovom Univerzumu je izgradjeno od stotinjak elemenata. I ja i kamen i poklopac od serpe- sve je izgradjeno od istih elemenata. A elementi od cestica (u skoli smo govorili od elementarnih cestica). A cestice? Sta su cestice? Elektroni, fotoni i jos neke sitnije partikule (bozoni, mezoni…). Opet, sta su cestice? Smatra se da je SVE, ali SVE utopljeno u kvantno polje. Ja sam dio tog polja (obratite paznju: sa vrlo lose i nejasno definisanim granicama prema mojoj okolini o cemu govori dekoherencija), sredina oko mene je takodje polje, cijeli univerzum je polje. A u tom polju uzbudjeni djelovi se zovu cestice. Uzbudjeni? Ja, hoce da reaguju. I dobro to je sada fina fizika cestica, ali pitanje koje se odmah namece: sta cemo sa slobodnom voljom? Naravno- nema je. Jer je ne moze biti! Sve sto ja radim, mislim, planiram, napravim, obavim (fiziologija)- je unaprijed predodredjeno i posltoji objasnjenje i uzrok. Onda se postavlja jedno zanimljivo filozofsko pitanje: ako smo kamen i ja napravljeni od iste materije (zvali je mi polje, cestice ili ugljik, svejedno je), da li onda mozda kamen ima slobodnu volju?Ah, ta slobodna volja! Nesto se mora uraditi. Nauka ce bukvalno svakim danom biti sve bliza da nam sve objasni i da vise ne bude tajni. Tog dana ce biti svima jasno da iza svega postoji determinizam. I kao sto sam na vise mjesta ovdje pisao- ako je sve predodredjeno, ni Sljivancanin nije kriv za zlocin na Ovcari. I eto, bas danas kada se kopa po vukovarskim ranama, pitanje „nevinosti“ Sljivancanina postaje vrlo osjetljivo i svi odjednom vide da se sa takvim ustrojstvom (niko nije kriv ni za sta), ne moze zivjeti.
Jedan indijski fizicar ima rjesenje! S. Varma kao svaki dobar i obavjesten fizicar ne vjeruje u slobodnu volju ali joj daje prostor tamo gdje je tesko predvidjeti sta ce se dogoditi (iako je determinisano). On tu slobodnu volju zove FWIP (u praksi). Uzmimo mene i kamen. Postupke kamena je vrlo lako predvidjeti: ako ga niko ne dira, nece ni mrdnuti. Moje postupke? Pitajte moju okolinu. Niko ne zna sta ce se dogoditi. Zasto? Zato sto je moj (determinisani) postupak uslovljen enormno brojnim sitnim i krupnijim procesima u mojem tijelu. Prvenstveno mozgu. Koji hormoni, koji receptori, koji signali iz okoline, koje naslijedje, koje sjecanje, koje iskustvo, koje traume….sve ovo cini jedan koktel iz kojeg ce izaci moj potez. Determinisan, da, bez slobodne volje u teoriji (FWIT), ali sa velikim opsegom mogucih ishoda. E to Indijac zove slobodnm voljom ili makar prostorom za ispoljavanje slobodne volje. On kaze, ni ja ne znam sta ce se dogoditi, dok se ne dogodi. Ja cekam da vidim sta sam odlucio da uradim da bi vidio sta sam uradio. I sad on (Indijac) tu vidi prostor za ucenjem (iskustvo, opekao sam se pa drugi put necu, dakle aktivno cu se zaustaviti….) i manifestacijama slobodne volje u prvoj sledecoj prilici. Difuzno, a? Naravno da je difuzno. Nema slobodne volje, ali ima nas napor da ucimo. Ali posto nema slobodne volje, mi ucimo – razlicito. Kako ko.
Dobro, a sta je superdeterminizam? Evo vam primjer. Ja sam se u aprilu 1986. najeo neopranih tresanja (Mostar, hrustovke, tek stigle) iako su vlasti govorile- nemoj, puklo je u Ukrajini (Cernobil), pa bi ih (tresnje) vjetar mogao kontaminirati. I ja dobijem leukemiju. Sta cu: nisam slusao i ozracih se. Determinizam je da sam ja dobio leukemiju, jer sam jeo tresnje obogacene uranom, a nisam poslusao jer sam napravljen neposlusan. A sta je superdeterminizam? Superdeterminizam kaze da kad je puklo (ne u Cernobilu, nego ono prvo sto zovemo Big Beng), tada su svi atomi i cestice dobili u sebi ugradjene informacije o tome kako da se ponasaju sledecih bilion godina. Jedan rukavac tih informacija je bio i to da sam ja kao zombi krenuo prema tresnjama i poceo ih jesti. Odavno je bilo predodredjeno da ce puknuti u Ukrajini, da ce tresnje roditi bas u aprilu, a ne u novembru, da ce se jedan – ja – roditi, da cu biti neposlusan, da ce mi se prohtjeti da jedem hrustovke…. Ostalo je poznato.
Jasno vam je. Devedeset i devet (99) posto fizicara ne vjeruje u superdeterminizam, jer je ovaj totalno nepredvidiv! Ko zna sta je zapisano u molekulama Crvenog mora jos u vrijeme Big Benga? Mozda bas da se otvori par vijekova prije Hrista, cisto da bi Mojsije prosao? I onda se fino, harmonicno zatvori. I niko ne zna kad ce se opet otvoriti? Znaci superdeterminizam potpuno ponistava sve vec poznate prirodne zakone (bacis uvis, padne na zemlju, ako nije droner). Kratko receno: glupost. Bacimo dio „super“ i zadrzimo determinizam. A kako cemo se tu snaci, sam Bog zna.
Jugonostalgija 