Slobodna volja

(po ko zna koji put???!)

Najprije jedna mala prica sa naucnopopularnog aspekta o novim saznanjima neurobiologije. Amigdala. To je jedna (zapravo par, lijevo i desno) nakupina nervnih celija koje su tako organizovane da kada se gledaju makroskopski podsjecaju na cjelinu. Pa su tako i dobili svoje anatomsko ime. U njima se nalaze nasi centri za temperament. Neko na istu sliku iz okoline odreaguje mirno, neko suzdrzano, neko tolerantno, a neko zivcano i agresivno. Na tim nervnim celijama su rasporedjeni receptori koji moraju da dobiju informaciju o tome sto je oko vidjelo (ne moze oko ispricati amigdalama). Informaciju prenose hormoni koji manje ili vise zapljusnu receptore….Gore sam napisao „odreaguje“ sto znaci radi se o odrasloj, formiranoj osobi. Sta znaci „formirana“? Vidite svi se razlikujemo (tj. razlikuju se poznate vrste temperamenata) prema gustini tih receptora. Neko ih ima jako puno na jedinici povrsine, a neko „trci, trci, pa receptor“. Podsjecam da je receptor protein! Kao svaki protein, sastavljen od niza aminokiselina (gradivne cigle bjelancevina), strukturian je preko genetskog koda. Znaci jedan sicusni dio vase DNA (gen) posalje preko ribozoma poruku: sklopi aminokiseline prema ovom redosljedu (da ne bi ispao…. inzulin, npr). Ne moram vas ubjedjivati da ce bas taj gen iz pospanosti trgnuti – protein (zovemo ga transkripcioni faktor) iza kojeg opet stoji, pogadjate genetski kod. I sad ovako vam to ide. Rodili ste se u sredini (porodici) gdje je vladala toksicna atmosfera, svadje. Vasi transkripcijski faktori rade kao ludi: stampaju receptor za receptorom (ovaj dio takodje ne treba dovoditi u sumnju, jer iza njega stoji – evolucija: ko nije ovako reagovao na nepovoljnu sredinu, napustio nas je prije milion godina). I vi krecete u zivot sa amigdalama i gustom sumom receptora na svakoj nervnoj celiji. Zivot vas dovede pred neku specificnu sliku i vi reagujete navalom zestine. Kazu temperamentan. Da, simpaticno, ali i iza ubistva stoji identican mehanizam. Priroda se pobrinula da vas ne stavlja u dilemu vec da se sve pripremi (da vam ne treba sloboda odlucivanja). Gore sam pomenuo hormone koji artikulisu sliku koju je vidjelo oko i prenesu informaciju do receptora na nacin koji ce oni razumjeti. Hormon je naravno protein. U toku vaseg odrastanja, genetika roditelja u sadejstvu sa sredinom, postavila vas je na sasvim precizno regulisani nivo proizvodnje hormona i stepena osjetljivosti receptora na taj hormon (sve ovo o cemu govorim moze biti kvantitativno, dakle manje ili vise, ali sve je predodredjeno). Gdje ste vi u ovome? Pa poslije moze biti kajanje, moze biti naucena lekcija, pa necete vise (ovo u sledecoj situaciji, ljudi zovu slobodna volja). Ali ko se to kaje? Ko to uci? Vi. A koliko puno se vi kajete i kako dobro vi ucite? Moram li vas ubjedjivati da i iza tih procesa stoji hemija? I sta znaci „naucio“? Pa neces ponovo, jer se bojis, jer je boljelo, jer si bio izlozen napadima, sramu… Kako ja podnosim bol? Sram? Opet je predodredjeno, bez mojeg ucesca u cijelom „poslu“.

Slican primjer iz biologije. Raza. Raza ima skrge kojima dise. Sve raze ovoga svijeta u istim uslovima ce otvarati (zatvarati) skrge istom frekfencijom. Ali uzmite jednu razu i izlozite jeponavljanim malim udarima struje. Iz sata u sat, iz dana u dan. Raza ce poceti mnogo intenzivnije (brze) da pokrece svoje skrge. Kako? Pa jacim, brzim radom misica skrga. Dobice i vise misica u jedinici prostora oko skrga. A misic je napravljen od? Proteina. U biologiji ovaj fenomen zovemo adaptacija, a medju ljudima- ucenje. Mehanizam je isti: od gena na DNA koji cekaju, preko transkripcijskih fakora koji ce ih potaknuti, do hormona i receptora- sve je tu, naslijedjeno od roditelja zapisano u DNA i – ceka. Vi na zalost ne mozete pokrenuti proizvodnju odredjenog transkripcijskog fakora koji ce kasnije pokrenuti lanac dogadjaja da bi vi dobili neku korist. Ostaje vam samo da ucite.