Starenje

Ne bih ja sada o starenju onako opsirno i iz svih uglova. Niko nema toliko vremena…

Ali zadrzacu se na jednom fenomenu koji nisam ranije primjecivao- znaci tipican je za starenje…

Radis uzaludne stvari.

Haj’ dok radis uzaludne stvari koje nikoga ne opterecuju, kao na primjer, hoces da ides pjeske od Mostara do Bune. Dobro, mozda bi rodbina ipak bila natjerana da organizuje prevoz da te vrate….? Ne, ovdje je rijec o nekoliko aktivnosti koje stari ljudi rade iskreno i sa odusevljenjem, a zapravo su – uzaludne. I ne samo to- opterecuju one koji ostanu poslije…

Zasto ja npr. ne bih odmah, vec danas bacio sve moje eksere? Natjeralo me nesto i nadjem dvije neotvorene kutije eksera, jedni su sa zaravnjenom, a drugi sa polukruznom glavom. I jedni i drugi su „krstasti“ (ne znam kako to danas kazu Hrvati- krizni?). Mislim da su i jedni i drugi iz iste grupe po debljini i duzini. I sad umjesto da odmah, obje kutije bacim, ja odem i kupim dvije plasticne polukutije, nesto kao ladice (tako recimo stoje ekseri izlozeni u Bauhausu) i uredno ih sortiram: zaravnjeni u jednu, a polukruzni u drugu kutiju. U svakoj ima sigurno 80-100 eksera. Ma to nisu ekseri! To su sarafi, imaju navoj, ali eto, dolje imaju vrh, spic. A zapravo je samo taj spic to sto ih povezuje sa ekserima. Ok- sarafi. Da li cu ja nekada graditi kucu? Ne. Hocu li mijenjati terasu (ovdje u Svedskoj sve su terase drvene, kao i u Montani – ono kad dodje Dzejson Statam tek pusten iz zatvora pa pomogne obnoviti terasu ucviljenoj udovici koju ce za 10 minuta lokalni siledzije ugrozavati). Ne. Mozda cu do kraja zivota zakucati jedan ili dva ta sarafa (?, ma eksera???) u zid i okaciti nesto. I to je sve. Baciti ostalih 200? A, ne…

A alat? Juce sam kupio komplet „okastih“ kljuceva jer mi je trebala samo „17-ica“ da nesto promijenim na biciklu. I sad imam bljesteci komplet kljuceva od 8-ce (zasto pocinje od 8?) do 24-ce. Jeste vazno je imati i moci tu i tamo zateci sarafe na uzglavlju kreveta, ali meni moje tijelo govori da ce mene jednog dana iznijeti na tom krevetu nogama naprijed, a da ce se uzglavlje jos vise klatiti nego danas. A kljucevi ce ostati…. Brako (Bracho) je kao neka strasno vazna njemacka firma za proizvodnju alata. Kaze gospodja u radnji objasnjavajuci zasto jedne papagajke kostaju 90 EUR: „Pa to su Brakove“. A u Bauhausu su duplo jeftinije. Isto su Brako. Trazesi tu 17-icu, shvatio sam da imam kod kuce sve: pilu, cekice, sarafcigere, one umetke u sarafciger za razne vrste sarafa, kljuceve, kljusta za skidanje izolacije, kidanje zice, vadjenje eksera, papagajke i dvije velicine onih vodoinstalaterskih sto imaju navoj da se otvor „usta“ smanjuje ili poveca. Eto, ne znam ni kako se zovu na nasem jeziku, ali dobro je- znam na svedskom. Eksera, sarafa, tiplova, kablova…. sve ce ostati iza mene. Oni koji udju kad mene iznesu, danas bi bili najzahvalniji da ja to vec sutra bacim. Jer oni mozda i trebaju nesto od toga, ali kapitalisticka potrosacka psihologija nas je naucila da bacamo i stalno kupujemo novo. Jeste bacice oni, ali nekih 10 minuta nakon bacanja, imace mali, neprijatni pritisak u grudima….

A sad ono najvaznije. Najbolnije. Najcudnije…

Knjige.

Gledam ovu moju biblioteku. Nastala je u poslednjih 26 godina. Da sam zajedno sa prvom knjigom kupljenom preko Amazona, kupio i njihove akcije danas bi se i ja pored Orlanda Bluma vozio zajedno sa Bezosom na njegovoj jahti. Mozda cak i pored njegove jahte. Na mojoj. Ali nisam. Nastavio sam samo kupovati knjige i CD-ove. I danas imam 8 m CD-ova i 12 m knjiga. Kazu da CD-ovi s vremenom pocinju da gube onaj urezani trag, sto znaci da nekoliko dana nakon moje sahrane, odose i moji CD-ovi u propast. „Eh, tata, tata, sto ih ti ne baci, nego moramo sad mi…?“, uzdisu moji sto su ostali poslije mene. A knjige, to sam na vise mjesta citao da se stari ljudi muce kako da njih nekako zavrse. Biblioteke nece, kazu sad je sve digitalno, djeca nece, nemaju vremena….Lako je bilo engleskim aristokratama: oni su kucu naslijedjivali generacijama, a kao dio zidova su bile velike biblioteke. Gledali ste sigurno: zid pun knjiga je toliki da negdje pri dnu imaju vrata kroz koja se prolazi iz sobe u sobu. I te njihove knjige su sve iste??? Kao da su iz iste knjigoveznice stigle?! Kao ono kod nas 70-ih godina kada smo imali najjacu kupovnu moc u Jugoslaviji, pa su nas prodavci knjiga salijetali. I mnogi su kupili cijelog Krlezu, cijelog Dostojevskog, Cijelog Mana ili Njegosa. To niko nikada nije ni prelistao. A ja gledam ponosno mojih 12 m knjiga. Procitao sam sigurno 11 m. Neke i po tri puta. Jer ja nisam kupovao na vratima stana- ja sam kao sto rekog ucinio Bezosa vrlo bogatim. I zato vidim ovdje samo jedno rjesenje: sve knjige staviti u lijepu biblioteku – police, mozda staklo…i onda nasljednik nosi sve zajedno kao – zid. Kvantna mehanika, istorija, umjetnost, slobodna volja, jezici i rjecnici i mali dio (!) beletristike – ko bi to ikada citao, kad mene ne bude bilo? Mislim, niko. Ali zato radim uporno i dosljedno na indoktrinaciji djece: provociram, postavljam pitanja, dajem duge odgovore… mora nesto kroz epigenetiku da se zakaci kod djece. Ne znaju oni to sada, naravno, kao sto ni ja nisam znao kao dijete da je jedan od najljepsih ruckova KALJA. E, ali sada znam. I jedem, makar jednom mjesecno (pa po 3-4 dana). Tako racunam i da ce nesto od ovih nasih polemika ili laganijih svadja o porijeklu Slavena, o slobodnoj volji, o znacaju kvantne mehanike za pitanja slobodne volje, o Katarini Medici… da ce nesto od toga ostati zapamceno. Nesvjesno, naravno. A onda, kada oni budu stari i kada jenja iscrpljujuca borba za mjesto u hijerarhiji firme kada njihova djeca zavrse fakultet- mozda ce se pojaviti dilema: treba li kazniti francuskog anesteziologa koji je ubio 12 ljudi od toga 4 djece jer je htio da ga primjete? Ovakve dileme lakse dodju kada vas zivot gurne u situaciju da napravite problem, a samo vi mislite da niste krivi. Uz knjigu o slobodnoj volji, malo muzike Baha i polako pocinju stvari da se vade iz podruma. A posto polica nije vise cvrsta kao nekada, treba i sarafciger. Krstasti.