Mora nekada i da se kritikuje, a ne samo da se hvali ili da joj (kvantnoj mehanici) se divis.
Hajmo opet malo o Belu (Bell) i njegovom cuvenom doprinosu QM, doprinosu za koji su njegovi sljedbenici prije 3 godine dobili Nobelovu nagradu. Uz Bela ide jedna fraza koja prevedena na nase jezike zvuci vrlo rogobatno (ponistavanje Belove nejednakosti), pa je ljepse ostaviti je u originalu: violation of bell’s inequality. On je napisao dva jednostavna mala rada pocetkom 60-ih godina i oba su godinama ostala neprimjecena. U njima se prvo teoretski osvrnuo na jedan rad Ajnstajna i njegovih kolega (tzv. ERP papir, gdje ovo „e“ je od Ajnstajn). Prvo ukratko, a koga interesuje nesto sire, moze nastaviti da cita. Upletenost cestica (entanglament) je bio poznat fenomen i pocetkom 20. vijeka (dvije cestice nastale u jednom trenutku, ponasaju se kao blizanci i njihova sudbina pokazuje snaznu korelaciju/sto jedna to i druga), ali nije bilo dobrog objasnjenja. Ajnstajn je tvrdio da u momentu nastajanja ove nekim jos nepoznatim mehanizmom „dogovore“ kako da jako koreliraju iako ih se kasnije razdvoji. To je tzv, teorija skrivenih (hidden) faktora. Bel je dokazao da nema nikakvih skrivenih dogovora, vec dvije cestice i na velikom rastojanju dijele istu sudbinu. Znaci, nije ni on objasnio fenomen, ali je uklonio jedno, deterministicko objasnjenje. Poslije je ovaj njegov eksperiment usavrsavan da bi se izbjegle moguce greske (jako zavisi od postupaka eksperimentatora!), da bi najbolja varijanta u rukama A. Aspekta donijela Nobelovu nagradu. Jedna od najuzbudljivijih ideja cija realizacija ceka na tehnoloska rjesenja, a bazira se na upletenosti je – teleportacija. Vas rastave na gomilu atoma (kao tijesto), na bazi upletenosti vas posalju na neko drugo mjesto i sklope vas po receptu originala (mozda kao bonus, da vam poprave zube ili uklone plakove u krvnim sudovima?).
Malo sire…
Sta je to sto je nejednako (inequality)? Prvo ne radi se o vulgarnom da 5 nije isto sto i 7. Radi se o poredjenju dva koncepta. Redom. Snopom lasera na molekule kalcijumovog isparenja, pogodi se elektron atoma kalcijuma. On bude egzaltiran i skoci iz jedne u drugu orbitu. Time oslobodi dva fotona. Ti fotoni odu na dvije suprotne strane. E sad u eksperimentu se postavljaju polaroidni filteri i detektori. Ovim prvim se manipulise pravac kretanja fotona, a drugim se detekture efekat (najcesce energija fotona). Foton ili prolazi ili ne ili prolazu nekom omjeru sto zavisi od ugla filtera. Recimo ako je filter na 30 stepeni, prolazi svaki 4-i. E sad dolazi malo nejasniji dio, jer trazi dobar osjecaj za matematiku i vjerovatnocu. Uglavnom za ponavljani broj eksperimenata i sve moguce kombinacije, postoji formula ciji rezultat mora da bude manji od 2, ako su fotoni na samom izvoru dobili informaciju kako da se ponasaju. Vjerujte mi na rijec…. I to je ta nejednakost: vjerovatnoca i korelacija dva fotona mora da bude manja od 2 (nejednaka dvojci). Medjutim Bel je u svom eksperimentu, a kasnije i svi ostali (Aspekt) pokazao da je rezultat > od 2. Znaci nejednakost je ponistena (violation). Time je pokazano da dvije cestice pokazuju snaznu koelaciju u svom ponasanju iako su udaljene vise nego sto bi trebalo da se informacija medju njima prenese brzinom svjetlosti. Cijela Ajnstajnova teorija relativnosti se bazira na pretpostavci da nema brzeg kretanja od kretanja svjetlosti (c=300 000 km/sek), a sada se pojavljuje podatak da ima: dvije cestice se dogovaraju (snazna korelacija) na velikoj udaljenosti (u fizici nonlocality) sto zahtjeva razmjenu informacija brzinom > c .
E sad kroz jedan kineski eksperiment krece dio o „kritici“. Kinezi su iz jednog satelita izmedju Zemlje i Mjeseca slali fotone u parovima, jedan u Peking, jedan u Bec. Na oba detektora je potvrdjena snazna korelacija: bez obzira kako ko namjesta filtere, oni prolaze ili ne, kao da su i dalje jedan! Niko ne zna kako. Ali prvo Njutn, pa onda Ajnstajn su nam objasnili kako radi gravitacija (niko ne zna kako nastaje, ali znamo sve drugo). Gravitacija je veliko polje kojim se siri „poremecaj“ (i u vodi se talasima siri poremecaj: kad stavimo nogu u vodu). Svako tijelo velike mase stvara oko sebe polje gravitacije tako da u Univerzumu imamo jedno zajednicko polje sa razlicitima intenzitetima (snaga opada sa kvadratom udaljenosti). Ali ipak se moze zamisliti da kada jedan vrabac negdje u Jugoslaviji mahne krilima da se to moze osjetiti i u najudaljenijim coskovima Univerzuma. Slabasno, ali ipak. I sad oni nama objasnjavaju ovo sa vrapcem kao anegdotu, salu, a ono sa kineskim satelitom treba da vjerujemo?! Jer takodje je poznato da je Belov eksperiment vrlo osjetljiv. Dovoljno je da foton naidje na svom putu na atom necega (azot) i da bude unisten/izmjenjen. A od satelita do Pekinga?? Pogotovo vazduh nad Pekingom… Ipak kad nas jednog dana budu teleportirali, vjerovacemo. Usput, tzv kvantni kompjuter VEC radi na bazi fenomena upletenosti….
Jugonostalgija 