Nema americkog filma u kojem neki karakter nece ovim rijecima upozoriti glavnog lika. I onda, naravno, ako je zelja rezisera bila da se spasi glavni lik, slijedi oprost uz rijeci „da svi mogu da pogrijese“.
Ali- da li je on (ona ili bilo ko drugi) imao izbor???
Ne!
Sjedite u Pezou 208 koji ima 1200 kubika i 80 konjskih snaga, na uzbrdici, vozeci u 5. brzini 80 km na sat. Hocete da preteknete auto ispred vas i nagazite na papucicu gasa… Efekat? Nista. Kao da niste pritisnuli.
Sjedite u BMW-u M5 sedan sa motorom od 4L i 750 konjskih snaga… Ostalo je sve isto. Pritisnete gas i ? Efekat? Pa imate osjecaj da je cijelo auto snazno krenulo naprijed, a samo vi i vase sjediste hoce nazad….
Oba auta su negdje napravljena, tako kako su napravljena. Oba spadaju u kategoriju auta i imaju zaista dosta zajednickog… Bas kao i vi i neko drugi sa kojem se poredite. I vi ste negdje napravljeni i poslati u svijet da reagujete na razne zivotne situacije. Recimo, kad vas neko „nagazi“ (umjesto papucice gasa). Vas dvoje, ista situacija, a razlicito reagovanje. Zasto? Pa zato sto ste kao i automobili iz primjera napravljeni na razlicite nacine. U vas su ugradili razlicite elemente koji koordiniraju u situacijama izazivajuci efekat. U primjeru sa autima, imate ograniceni broj scenarija: pretekli ste auto, bilo je tijesno, poginuli ste…. Ovdje je fizika glavni sudija. U zivotu sa ljudima, vi ste okruzeni morem moralnih principa i pravila i svaka vasa reakcija (ukoliko nije trivijalna, kao recimo hodanje po trotoaru) se ocjenjuje u skladu sa zadatim okvirom morala. Prema tim pravilima, vasa reakcija je bila pogresna i onda sliedi ona konverzacija gore sa pocetka ovog teksta. A mozete li okriviti Pezo jer ne moze da akcelerira kao BMW-ova zvijer? Naravno, ne. Isto je i sa vama, nama, ljudima. Ja odreagujem onako kako sam sklopljen. Sa ljudima je naravno malo slozenije ovo sa „pravljenjem“ nego sa autima, ali princip je identican. Umjesto fabrike, vi se nastali negdje u nekom krevetu (najcesce), nakon mijesanja genetskog materijala vasih roditelja. To vas je vec definisalo, ali nazalost ne mogu da ovdje stavim neki objektivni parametar. Definisalo vas je jako puno. I sto je zanimljivo, u poslednjoj cetvrtitni zivota, te crte koje ste dobili te noci u krevetu (najcesce), postaju sve izrazenije. Sa godinama prestajete da se povijate pred svakim pa i najmanjim moralnim pravilom, jer sve je manje toga za sta je u drustvenom smislu vrijedno boriti se. One krupnije okvire, naravno i dalje pazite da ne predjete. Jer, podsjeticu vas: moral je samo skup pravila koja su „negdje“ dogovorena, a onda vijekovima podesavana kako bi opstala i kako ih vrijeme ne bi pregazilo. Na ovoj nasoj strani Planete, radi se o hriscanskim principima kombinovanim sa potrebama vladara, a kako se covjek sve vise oslobadjao od tih vladara, to su i za njega pravila postajala relaksiranija, ali nikada toliko da bismo ugrozili jedan drugoga. I zato se radi o borbi: jer svaki od nas bi najvise volio biti dijete kada se na svaki tvoj prekrsaj gleda dobronamjerno i sa osmjehom. Toga kasnije u zivotu vise nema (osim ako niste Mask ili njemu slicni).
I tako vi budete gurnuti u ovo sto se zove zivot. Svakodnevno se susrecete za pravilima i te konflikte rjesavate prema pretpostavkma koje imate u sebi. Najprije genetika, pa onda vaspitanje (takodje jedan „paket“ pravila koje vam ugrade dok ste dijete da vise ne bi bili dijete), pa onda „ulica“ (zapravo sredina) koja vas takodje vaspitava, pa skola, pa radno mjesto, pa… I vi reagujete i osluskujete kako ce cuvari morala ocijenti vas potez. Ima ljudi koji neprogrijesivo rade sve prema pravilima morala, bez potrebe da se dopadnu sredini. Takve ljude zovemo ljudi sa vrlinama, ali oni su rijetki. Neka pravila poznajete unaprijed, pa ne morate bas svaki put ici protiv struje, ali sledeci put, kada se nadjete u istoj situaciji, znacete bolje. Je li to taj izbor? Ne. To je naucena radnja. Vasa priroda vas tjera na gresku, ali iskustvo vas uci da slijedi kazna. I sada opet imate VAS: kako ucite? Lako, brzo, bez ili sa ropatanjem. Koliko pamtite nauceno? Koliko mozete da izdrzite kaznu? Koliko ce kazna na vas uticati? Sve su ovo sada situacije koje vi rijesavate prema vasim pretpostavkama koje ste – pogadjate: dobili.
I jeste, gledano sa strane, vi cete u nekoj situaciji koja moze da se rijesi na (najmanje) dva nacina, odabrati svoje rjesenje. To pozmatraci, plitki bas kao i prosjecni gledalac americkog filma, tumace kao izbor. Ali ne. Nije to vas izbor. To je izbor na bazi svega onoga sto je na ovaj ili onaj nacin stavljeno u vasu glavu. Zanimljivo kako je ljudima lako da shvate da nema slobodnog izbora (volje) kad su u pitanju motoricke radnje. Ja bih volio da igram tenis kao Djokovic ili da plivam kao Popovic, ali ne ide…. Ja bih volio da me se dozivljava kao covjeka sa vrlinama, ali – i to se lako otkrije.
Jugonostalgija 