Covjek mrav

Bio je neki film sa slicnim naslovom? Covjek i mrav su se nekako sjedinili.

Gluposti! Ljudi jesu mravi.

Ne znam gdje vecina citalaca zivi, ali oni koji i dalje zive u Jugoslaviji i oni koji imaju pamcenje, znaju sta znaci kod nas zavrsiti neki administrativni posao. Recimo isprazniti i zatvoriti bankovni racun umrlog srodnika…

Prvo, radi se o sudskom postupku gdje je sud samo … kontejner. Neka vrsta sabiranog centra raznih papira. Nikakvu vlast (a sjecamo se pojma sudska vlast?) nema- samo trazi, skuplja, skupi i – posalje. Kome? Notaru. Ja mislim da u danasnjoj Regiji imamo cetiri stuba vlasti: zakonodavna, izvrsna, sudska i – notarska. E sad ja kao sin, moram sudu da predocim papire iz kojih se „vidi“ da postojim, da sam u srodstvu, da je taj koji je umro- umro, da je bio u braku sa nekim i da sam ja nastao u tom braku. Taj sto je umro ostavio je prije par godina neke druge stvari, pa sam identican postupak vec proveo. I dobio rjesenje iz kojeg se vidi da sam nasljednik. Znaci i taj papir se mora predati sudu.

A zapravo! Sudu bi trebalo samo moje ime, ako ja vec nemam broj pomenutog rjesenja. Pa bi nasli rjesenje i u njemu ranije predocene dokaze da sam ja ja, da je srodnik umro, da je bio u braku… Boze sacuvaj. Sve ponovo. I onda sud kad bude zadovoljan, salje sve notaru. Kako se postaje notar u nasoj zemlji, tema je za sebe. Pretpostavljam da je to kao kad instaliras suncane panele na krov, kosta te jako puno, ali se investicija isplati za 5 godina. Tako i notar. Moras dati velike pare na odlucujucu adresu, a kad postanes notar, namirices se za 4-5 godina. Poslije si u plusu.

I dodjem ja kod notara. Prvo sto izgovara je: „Dajte mi…“???!!! A sta da ti dam kad sam dao sudu, kad je sud bio zadovoljan i kad je sud sve poslao tu. Ne. Ovo su kopije, koje nisu ovjerene. Originali su u sudu. A ima ih i notar koji je radio na prvom procesu prie par godina. Dobiti nesto iz arhive suda je skoro nemoguce, pogotovo ne meni, kao posjetiocu suda – ide sluzbenom postom. „Otidjite kod prethodnog notara, dace vam“. Prethodni notar nam da kopije, ali ne moze da ih ovjeri, jer su originali u sudu (a te kopije je taj notar prije par godina licno napravio, uvazio i stavio u svoju fasciklu- sad im ne vjeruje bez originala).

I dobro da ne duzim, nego da opravdam naslov. Ovo ispricati nekome u Svedskoj je kao kad pricate dosadan vic: ljubazno ceka kraj i krisom zijeva. Kad ovo ispricate nekom nasem koji i dalje zivi tamo – i njemu je dosadno!? „Pa, nego, sta si mislio?“ I tako shvatis da ovaj uzas ljudima ne dospijeva da onog kritickog dijela mozga. I tako shvatis da su ljudi kod nas isto kao i mravi (oni frizerski ili taksi intelektualci -to su oni koji se smiju kad kazes da su SAD demokratska drzava- ce reci da analogija vazi za sve ljude u svim sistemima). Malo se izmaknite i pogledajte mrave. Imaju neku organizaciju, zar ne? Ide naprijed izvidjac, nadje nesto, ostavi trag za sobom, poslije slijedi ekipa. Ali, vi ih vidite, pa ih pokupite mokrim papirom. Napad mokrog papira njima ne doseze do „kriticko dijela mozga“: pa nego sta si mislio, recice jedan drugom. Mravi se u svojim aktivnostima rukovode klimom, dnevnim ritmom, temperaturom, vlagom. Mi? Nas rukovode nasi politicari i bas kao sto je za mrave, vlaga, za nas je Vucic ili Plenkovic. Visa sila. I bas kao sto je za mrave mokra krpa koja ih omete onako zestoko (desetine, ako ne i stotine), za nas je birokratija: niko se ne buni, niko u ovom cinicnom maltretiranju ne vidi nista neprirodno. Mora se. Ali eto, vozimo desnom stranom, stajemo kad je crveno na semaforu- bas kao i mravi: pokazujemo neke znake organizacije.