Nista novo- ovo svi znamo. Niti moze Tom Kruz letjeti drzeci se za vrata aviona (sa vanjske strane!), niti moze Danijel Kreg voziti motor po krovu Istanbula (ili Londona?). I ovo je u redu: unutar dva sata opustanja, poistovjetimo se sa junakom i bude nam bolje: i mi mozemo kao i on. Ali ima scena na koje smo ljubomorni! Vjerujte- i to je laz, pa vise ne morate tiho patiti.
Koliko puta ste vidjeli kako junak obucen u bijele gace (pardon, pantalone), bos i sa razdrljenom bijelom kosuljom (naravno dugih rukava, jer je to znak aristokracije- kratki rukav pripada obicnim ljudima koje zvakodnevnica satire, pa da se makar sa rukavima ne muce), prolazi pored prozora ili siroko otvorenih balkonskih vrata. Bijele, tanke, skoro providne zavjeze leprsaju na povjetarcu, a svjezi miris Mediterana je okupirao sobu. Divno, zar ne?
Ne. Laz. Cim otvoris vrata od prozora ili balkona ceka te niz neprijatnih posljedica. Najprije u stan udje nesnosna vrucina. Klima koja nije vidjena u opisanoj sceni, odrzava sa mukom nekih 28 stepeni u prostorij, a kad otvorite vrata, naidjete na zid toplote kao i pripadajuci toplotni udar. I kako je u vasoj prostoriji definitivno bolje nego napolju (dok ne otvorite vrata), za vrucinom u stan se zalijecu i muve i komarci. A ako se nasalite da do kraja imitirate scenu sa filma i legnete u krevet uz otvorena balkonska vrata (one zavjese ce i dalje leprsati), rizikujete i stonoge, ali boga mi i minijaturne skorpione. Jesu minijaturne, ali imaju sve djelove koji tradicionalno plase ljude.
I zato nemojte patiti za takvim „sobama sa pogledom“. Nemojte patiti ni za kucom u toplim krajevima, jer ona prica sa Sizifom i loptom je takodje filmska izmisljotina: Sizif je imao kucu, a ne loptu. Ali mnogo je efikasnije ispricati ono sa loptom, gore-dolje nego vlaga u kuci, mravi, budj, prskotine od slijeganja kuce, podivljali i potpuno van kontrole sistem za polijevanje, pa polijevanje, pa kosenje trave, pa nosenje otkosa, pa… Ali eto, ako vam se vec dogodilo da imate kucu oko Mediterana u radijusu od 100 km od plaze, onda vam je moj savjet: dodjite krajem maja. Otvorite kucu. Rijesite se „zivotinja“, sredite okucnicu i – eto je vec juni. Cim ste kucu doveli do optimalnih uslova za zivljenje, vi brze bolje nazad i fino i juli i avgust u hladnije krajeve. Pa kad „preljetite“ (uporedi sa prezimiti), fino u septembru sve do kraja oktobra- u kucu. Em ce vas kuca lijepo docekati (dobro malo je trava spaljena), em ce svi turisti otici nazad. Cijela mirkosredina samo za vas. Znam, i sam sam to dozivio: cijeli zivor radis i u isto vrijeme ides na odmor (djeca, skola…) i tijelo se navikne. Pogled se navikne: vidis samo masu ljudi i uzasno ti je. Ali u oktobru, kad su standovi bizuterije zatvoreni, a uskim ulicama trce samo lokalna djeca, bice malo neprijatno: sta ja radim ovdje?? Tijelo hoce da budes sada na nekom sastanku gdje ce sef predstaviti detalje reorganizacije i novi, jos bolji plan stednje. Natjerajte vlastito tijelo da se rijesi tih okova navike. I naravno, kad krenu kise oko Mediterana, pravac Sjever, ali ne zato sto tamo nema kise, vez zato sto drzava i drustvo na sjeveru funkcionisu iako pada kisa. Za Mediteran, ne garantujem.
Jugonostalgija 