A samo jedan radi. I salter (skoro) i sistem…
Uzmite da ste referent u policiji, radite na izdavanju radnih dozvola, dozvola boravka. Sta je premijer prema vama? Nista. Vi ste osoba koja odlucuje o sudbinama ljudi: ili ce dobiti papir i kretati se slobodno po drzavi (osim ako joj se po izgledu ne vidi da nije bas domaca, pa onda to kretanje mozda vise i nije totalno slobodno?) ili ce se morati vratiti nazad odakle je dosao. Stavite se u poziciju osobe kojoj treba taj papir: razumijete koliko je vazan referent u vasem zivotu.
I sad referent svjestan svojega znacaja, odabere iz kruga svoijih poznanika par ljudi koji ce uci u njegov tim (sistem). Ti ce ljudi opet pronaci na granici ili u izbjeglickim sakupljalistima, zabrinute, zblaznute, prepadnute radnike i stavice ih na svoju listu. Ovdje ih kratko zovemo „crncima“, mada ih ima i iz Bangladesa. Sledece jutro ce se taj iz kruga poznanika referenta, pojaviti pred vratima policije 10-ak minuta prije pocetka rada sa strankama. I referent ce mu znacajno namignuti i dati broj u ruku. Sistem je poceo da radi….
Referent na svjetlecoj tablli ”prozove” broj i prijatelj referenta udje sa jednim ”crncem”. Pa jos jednim, pa jos jednim, pa…. I referent je sa tom ekipom zabavljen sledeca 3-4 sata. Slucajni korisnik usluge, tzv. stranka iako ima broj koji je samo N+1, ima da ceka najmanje tih 3-4 sata. Tako radi njegov sistem. Tj. ne radi. Jer kada stranka dodje na salter, ispostavice se da joj nedostaje najmanje tri kljucna papira. ”Otidjite do katastra. Tu je odmah iza policije” . ” Otidjite do banke neka vam daju izvod sa racuna”. I dok referent radi na vasem slucaju, onaj prijatelj je doveo jos troje ”crnaca” koje referent radi paralelno. Jos je bolje ako vi morate da ”samo odete” do toga i toga (dvije kopije i slika 3x3cm i uplatite na ziro racun….), jer za to vrijeme moze da se uradi jako puno u onom prvom, funkcionalnom sistemu. Ne moram posebno naglasavati da ”tamo gdje su vas poslali”, postoji identican sistem: vas, nefunkcionalni i onaj bolji, efikasni. I tamo ce vam dati u ruke formular da ispunite. Na formularu je prvo vase ime i prezime i neki identifikacioni broj. Pa mjesto rodjenja, pa ime roditelja (??!), pa drzavljanstvo, pa – svrha. E tu sa tom svrhom vas referent ceka: pogresno ste razumjeli i ispunili svrhu. Ispunite ponovo. Na kraju formulara, opet vas „pitaju“ za ime, prezime, mjesto rodjenja…I kad sve zavrsite i dodjete ponovo do policije- pauza. Do 1130.
Kad vas konacno puste unutra, odmah vidite da sad referent ima novog prijatelja. Za popodne. Sa novom ekipom ”crnaca”.
A ti ”crnci” su prica za sebe. Ni referent, ni stranke ih nece, a drzava referenta vise bez njih ne moze. I kako sad izaci iz ove hamletovske dileme? O ovome, drugom prilikom….
Jugonostalgija 