O, kad bi me Bog prosvijetlio, pa da nadjem rjesenje za ovo pitanje….
Hrvatska, ali moze biti bilo koja druga drzava, od Velike Britanije, do Srbije. Svi imaju isto problem: kako se postaviti prema partiji koja hoce da zastiti nacionalno? Razumijete: u ovom smo istorijskom trenutku kad nas jos uvijek partije vode lijevo- desno, naprijed-nazad, a mi im ne mozemo nista. Mozda ce pitanje partija biti rijeseno za 40 godina (ukinite, zabranjene, anahrone…), ali sada su i te kako vazne. Nazalost.
Moj problem je dodatno opterecen mojom apartidskom pozicijom, skoro 30 godina. Ili je to moj mikroskop kojim vidim bolje? Vec skoro 30 godina ja se radujem kad hrvatski rukometasi lete po terenu, kad srpski vaterpolisti pobjedjuju, kad crnogorske rukometasice pometu svedske, kad Djokovic igra, kad Jokica proglase genijem… U isto vrijeme pratim i politicku, drustvenu i svaku drugu scenu kako u Hrvatskoj, tako i u Bosni, Srbiji, Crnoj Gori…. Pa ipak! Osjecam sve jace i jace da pripadati nekoj naciji znaci sve manje i manje. Iz te pozicije spreman sam satima se svadjati sa onima koji hoce da produze rat u Ukrajini, do poslednjeg Ukrajinca koji moze da hoda. Ne samo da ne razumijem da Ukrajinac zeli da obuce zimsku uniformu rezerviste, optereti se oruzjem i raznim drugim drangulijama i da zalegne u blato, nego sve dublje mrzim politicare (Stoltenberg, ostali evropski lideri, Bajnden…) koji zapaljivim govorima tjeraju Ukrajince da ginu, jer time kao stite „nezavisnost i teritorijalni integritet“ svoje zemlje. Uh, kad cujem ovu floskulu unutar znakova navoda, ja bih da se bijem. Jer sta rizikuje Ukrajinac, ako odustane od lezanja u blatu? Da mu sudbinu kroji umjesto „njegovog“ korumpiranog, bahatog ukrajinskog politicara, ruski bahati, korumpirani politicar. Ni jedan ni drugi mu nece dati ni posao, ni penziju, ni vrtic, ni bolnicu kao u americkim serijama. Moguce je da bi bilo malo drugacije da je Rusija napala Holandiju….
Moj zivot van Jugoslavije ucinio me je gradjaninom. Gledam samo sebe i podrzavam onoga koji mi moze popraviti zivotni standard. I ovo je vrlo logicno, jer ja sam uzeo svedskog politicara da mi umjesto srpskog ili hrvatskog, odredi buducnost. Dalje, zivot vani je jedna kontinuirana borba (naravno, i kod kuce je bila borba), ali za razliku od one kod kuce, to je borba na stranom jeziku, u drugacijem kulturnom okruzenju, sa drugim praznicima i drugim proslavama. Meni su moje proslave i praznici koji zapravo doprinose pojacanju osjecaja zajednistva, sve dalji i polako padaju u zaborav. Kad se kod kuce boris, imas priliku da uvece gledas kako reprezentacija rastura nekoga, a ovdje kad se boris, vidis kako njihova reprezentacija (recimo skijasi, oni sto zalegnu i pucaju????!) pobjedjuje nekoga, ali to te interesuje bas kao i onog zeca u susjednoj sumi gdje skijasi vuku noge.
I zato sada sa gadjenjem gledam najnoviji hrvatski politicki zaokret. Ne mogu reci u desno, jer tu nema nicega desnog- ovdje se radi o zaokretu unazad. Nazad u Srednji vijek sa blatnjavim ulicama bez rasvjete, sa potocima umjesto kanalizacije i sa par ljudi koji uzurbanu prodju pokriveni crnom mantijom i sirokom kapuljacom. I opet, nije rijec o rezultatu: konzervativno drustvo. Ne, rijec je onome sto me najvise razjari u politici, a to je – prevara. Politicar koji laze da je glasacu potrebno da se vrati svojim korjenima (????), da se zastiti ono sto ih spaja, da se ogranici ulazak bilo cega novog i progresivnog- umjesto boljeg zivota sa platom, dobrim kreditima, jakom penzijom, produzenim zivotnim vijekom i srecnom omladinom. U isto vrijeme taj ce politicar prvi kupiti glavne simbole drustava od kojih cemo se ograditi: BMW, jahtu i skijanje u Sent Moricu.
Zato ponovo pitanje sa pocetka teksta: kako se rijesiti tzv. nacionalnih politicara koji tradicionalno (nikada u istoriji i nigdje na svijetu nije bilo drugacije!) prodaju maglu i u nedostatku pameti da nam podignu standard, oni nam uvaljuju zastavu, grb, cudne rijeci („osupnut“), price iz istorije i konzervativnu porodicu. A, nikako nego moj slucaj treba generalizovati: umjesto zatvaranja, ljudima treba jos vise intenzivirati mogucnost lutanja lijevo-desno po svijetu kako bi malo zaboravili na svoje, a uzeli dio tudjega.
Jugonostalgija 