Vukovar, grad cije ime ima snaznu simboliku. Rekao bi za svakoga, odnosno za sve strane u nasem ne tako davno zavrsenom ratu. Ako je zavrsen? Jer jednoj strani rijec Srebrenica ima jednako veliki naboj, ali nema svima… . A pitam se je li zavrsen, jer iz godine u godinu, pojedine politicke struje u Hrvatskoj (dominantne, mada ima iznimki) zahtjevaju da pojmovi Vukovar, Knin, Oluja,… nikako ne smiju pasti u zaborav. Naravno, svim ljudima sire perspektive i sa znatno manjim opterecnjem istorijom, jasno je da se radi o organizovanim i orkestriranim potezima onih koji se osjecaju gubitnicima u ratu, kao i onima koji svoju politiku dozivljavaju kao slabasnom, pa je pojacavaju podsjecanjem na proslost. Vidjeli smo ovo bezbroj puta, kada opozicija u Saboru kaze da je XY lopov, vladajuci kazu da je XY ucestvovao u Domovinskom ratu. Znaci i Vukovar i Knin, jos dugo ce se cuvati od rutine i automatskog podsjecanja, jer se njihov simbolicki naboj moze i dan danas dobro upotrebiti za dnevnopoliticku dobit.
Dakle, Vukovar je kao neka vrsta politickog fakulteta. Rodite se u Vukovaru i odlucite da se bavite politikom. Odmah pomislite, sto ce meni trosak energije da ja investiram u informacije, obrazovanje, prosvijecenost, retoriku, kad sam ja iz Vukovara i kad mogu lako da upotrebim vukovarsku energiju za svoje mediokritetske moci. I to se upravo dogodilo 1974, kad se rodio jedan politicki jado koji se odaziva na Ivan. Ivan Penava. Necemo trositi rijeci o njemu; ko ga voli, neka ga i dalje voli, a ko ga je bolje razumio, ne mora mu se nista vise objasnjavati. Ali za one neodlucne, one koji ne ulazu toliko vremena da prate ni Penavu ni bilo koga drugog, a htjeli bi da ucestvuju u ovoj temi, treba malo pomoci. Njima je dovoljno samo reci: deset godina kasnije u tom istom Vukovaru se rodio jedan drugi covjek koji je takodje rijesio da se bavi politikom. On se odaziva na Bojan. Bojan Glavasevic. Ovaj mladi sociolog je cak iz porodice koja je izasla iz Rata sa zaslugama. Nevjerovatno! I ostao je normalan. Prosto je nenormalno da je B. Glavasevic ostao normalan. Slusao sam ga mnogo puta u Saboru, ali nazalost nije od onih koji „non-stop“ uzimaju rijec, pa su mozda i zato njegove rijeci kao najljepsi komadi klasicne muzike. On je elokventan, tolerantan, pametan, ljubazan, duhovit. Sta drugo jos moze da uradi clan parlamenta da bi se njegova istupanja uporedila sa klasicnom kuzikom?? Dobro, za moj ukus, da se malo cesce pojavljuje i ukljucuje u rasprave, jer bi sigurno dobar dio rasprava spasio da ne zavrse u blatu vulgarnosti i bahatosti.
I onda se priblize izbori. Pametnjakovici, intelektualci, ali sigurno, ljudi dobre volje, ubjedjuju nas „da oni svi nisu isti“, jer to je jedno opste shvatanje koje glasace drzi u politickoj paralizi i otupljenosti. Sto bi glasali, kad svejedno nema promjene jer oni su svi isti. I razumijete odmah da se i ja skoro pa potpuno slazem sa prosjecnim glasacima, jer sam one koji nas bodre nazvao pametnjakovicima. Zasto? Zato sto su politicari- ljudi. Vrlo, vrlo rijetko nadljudi. I kao ljudi, oni kad krenu tajni pregovori, gledaju samo gdje ce se naci na listi: na kojem mjestu. Sto visocije mjesto, veca je sansa da ce glasac koji glasa gledajuci samo u prvi red liste, zaokruziti bas njih. Ionako niko nije slusao sta o politickim rjesenjima ima da kaze br. 4 ili broj 8. Ko je prvi? I onda krecu teski pregovori, svadje, prepucavanja i konacno, prelasci iz partije u partiju. A kad glasac vidi to preletanje, nema sto da pomisli osim da su oni svi isti. Sad je samo zadatak pazljivog glasaca (time i ekstremno rijetkog) da pronadje na listama nadcovjeka. Bojan Glavasevic je jedan takav politicar. Ja kad b bio svemocan, ili kralj ili diktator, ja bi njemu dao mjesto premijera. Ne znam bi li on to htio, ali njemu bi ponudio sa idejom da Hrvatska dobije ogroman skok naprijed ka svijetlijoj buducnosti. Kako sto vidite, tesko je izbjeci patetiku, kada se nekoga hvali, ali – savjet, kad uhvatite malo vreman, potrazite ili poslusajte sta Bojan ima za reci, pa cete odjednom vidjeti da je zivot sa Penavom ili Djakicem ili Cipom, ili Buljem, ili Bojicem, ili Baricevickom ili Burickom ili… bio gubitak i vremena i novca. Dobro, za mene i zivaca, ali ja sam profesionalac. To mi je „posao“.
Jugonostalgija 