Ne znam da li se bas ovako pise i da li uopste postoji ovaj rijec (izraz), ali, vidjecete na kraju teksta da – ima smisla.
Nacionalni identitet. Svete rijeci, sveti izraz na Balkanu. Svi se isto pitaju: Hrvati, Slovenci, Bosanci, Crnogorci, Makedonci, Kosovari… Svima redom je pojam o nacionalnom identitetu potpuno zamagljen, nemustom Titovom politikom sa bojazljivim, zamaskiranim, nedosljednim ciljem: jugoslavenska nacija. Od jugoslavenske nacije, ne bi nista, pa svi ostali ostadose u magli, nejasnog nacionalnog identiteta, tumarajuci okolo… Mnogi tumaraju i dalje. Ali, Hrvati su u veljaci otisli korak dalje.
Malo teorije. Jezik je definitivno jedan od najdebljih stubova na kojem pociva identitet jednog naroda. Ostali, kultura, tradicija, zajednicka istorija…. sve je to nekako difuzno, ali jezik! Jer ipak niko od nas ne ide okolo u narodnoj nosnji. Niko ne jede neko tradicionalno nacionalno jelo na trotoaru i tako onaj koji hoce da se istakne, bas kao i onaj koji hoce da prepozna uljeza, nemaju instrument. Ali jezik! Jezik je univerzalno sredstvo da vidimo ko je ko. APRIIIIIL! Oprostite, odakle ste vi? Da ste viknutli travanj, niko vas ne bi prepoznao….
Nasi narodi su imali srpskohrvatski jezik (zasto se dodjavola nije zvao hrvatskosrpski? mozda bi opstali jos koju godinu???). E, ali nema vise nasih naroda. Pogotovo ne nasih. I narodi bi sad da postanu nacije. A za naciju ti treba malo istorije, grb, zastava i sasvim novi jezik. Grb, zastavu, neku debilnu pjesmu (buduca himna), cemo lako naci, ali jezik….
Da vidimo.
Srbi. Uh, imali Dusanovo carstvo. Sto ces vise??? Njaaa, ne valja. Malo je. Srbi ne mogu bez drugih nacija pod istim krovom, ali pod srpskom dominacijom. E, onda su oni svoji na svome. Jer sta je carstvo, ako se ne proteze….?Nije bas islo po planu, ali makar nacionalne simbole ne treba mijenjati, ni dopunjavati. Ili izmisljati, daleko bilo.
Slovenci, Makedonci, Kosovo – ne znam, neka se snalaze kako znaju i umiju.
Crnogorci. Teska situacija. Misle, ako napravimo neki nas, novi jezik, mozda se ipak jos za mandata odvojimo od mrskih nam Srba? Novi jezik, hm. Nove rijeci? Tesko. Uzasno tesko ide. Macka je macka. April je april, maceha je maceha… Kuku nama, sto cemo sad? Pojedose nas… Znam! Kaze neki nadobudni politicar, pocetnik. Nas novi jezik ce biti jezik bez gramatike. Bez pravopisa. Znaci, ko god se izrazi u skladu sa onim starim, totalitarnim pravopisom Vuka Karadzica, taj je – Srbin. Ostali koji samo bacaju rijeci na gomilu, to smo mi. I tako bi. Nastavnici maternjeg jezika po crnogorskim skolama, ostadose bez posla.
Hrvati. Bilo je jos za NDH nekih zanimljivih rijeci, ili bolje receno, konstrukcija (okolopojasni….). Dobar pocetak. Znaci, nasa je strategija, misle mladi nadobudni hrvatski jurisnici, novi jezik je – nove rijeci. I krenu oni. Evo, koliko ja mogu da pratim, za poslednjih 5 godina, pojavilo se neki 20-30 novih rijeci (zaledje, umjesto ofsajda, ozracje, bjelodano, zorno, u konacnici, poveznica, privitak, pricuva….) i Hrvati su osjetivsi tzv. kriticnu masu, aplicirali kod svojih politicara za zakon o novom jeziku. I tako i bi: u prvoj polovini veljace, Sabor je ozakonio upotrebu zvanicnog hrvatskog, sluzbenog jezika. Ko god kaze opozicija umjesto oporba ili budzet umjesto proracun, naj…. Mislim, nece se osjecati lagodno. Bolje mu je krenuti na engleskom i nadati se da sugovornik ne razumije. Sansa je ipak velika…
I u konacnici, sta znaci onaj naslov? Znaci – histeriju. Histerican nacin gradnje vlastitog identiteta, na platformi negiranja necijeg drugog. Mi smo mi, jer nismo vi. Sjajno.
Jugonostalgija 