Da parafraziram Tolstoja: sve lose politike lice jedna na drugu. Srspska, madjarska, turska, hrvatska. Sto bas ove cetriri? Citajuci malo o detaljima problema koje trenutno muce Viktora Orbana, vidio sam upadljivu slicnost sa hrvatskom politickom scenom. Hrvatska je Madjarska u minijaturi (80% Madjarske, ne bas 5%), a onda – posto sam iz Mostara- pomislim odmah i na Srbiju. I sta vidim? Turski nacin zivljenja, taj mentalitet, moze jednako lako da se vidi u Srbiji. Nije bas prijatno kada Hrvati kazu da je preko Drine „prljavi Orijent“, ali – ima tu nekih slicnosti, ima. Mada ono prema Tolstoju gore, znaci da bi se sve te politike mogle podvesti pod jedan nazivnik: bahatost. E sad u Srbiji, otvorena bahatost bez iole zelje da se malo sakrije (poslanik Jovanov u srpskoj Skupstini, srpski mediji…), a u Hrvatskoj, kao i uvijek, nesto truda da se bahatost prikrije. I tu sad dolazimo do te – Drine. Sta muci Viktora. Skraceno: svu svoju „velicinu“ je podigao na platformi snazne, konzervativne porodice i tradicionalnih vrijednosti, a iz najblize politicke blizine mu otpadose dvije zene koje su do vrata zaprljane u pedofilijski skandal. Vlasti sklona stampa ne bira rijeci da napadne sve koji misle drugacije… Kad kazem „ne bira rijeci“ mislim bukvalno.
Hrvati idu prema izborima. Jos se ne zna kada, ali vjerovatno u kasno proljece. Opozicija (oporba) ih je vec „otkrila“ pa vjerovatno nece imati izbore u sred ljeta kada su bogatiji ljudi (=prosvjeceniji) otputovali i kada bi bila mala izlaznost. Opoziciju cini „bezbroj“ partija. Ponekad jedan clan, jedna partija. Opozicija je vrlo siroko razvucena po cijelom politickom spektru od krajnje desnice gdje je Domovinski pokret razne varijacije sa „strankom prava“ i suverenisti. Oni sve probleme vide u naslijedju Jugoslavije, a sva rjesenja vide u domovinskom ratu. Tacka. Nema nista drugo. Na lijevoj strani radnicka fronta i mozda jos neko, ali centar je najzanimljiviji. Tu su nesto crveniji kao Mozemo, pravi centar socijaldemokrati, a malo plavlji Most. Socijaldemokrati i Mozemo i jos par zena (bukvalno) predstavljaju ono najbolje sto Hrvatska danas ima: uljudjeni, korektni, tolerantni, upuceni. I sad HDZ sa jos par koalicionih partija (tu je i Pupovceva, srpska stranka), ima vecinu u parlamentu (Sabor). Nadmocni i bahati. U toj bahatosti moze da se vide sve one nase balkanske osobine, ali opet- nije to kao u Srbiji. Sta pruza veliku nadu da ce se jednog dana Hrvatska izvuci iz ove mocvare i preci u red razvijenih demokratija? Procedura. Oni zaista insistiraju i drze se utvrdjene procedure. U Srbiji moze i ovako i onako (Orijent), ali u Hrvatskoj ne. E sad procedura je niz institucija koje sadejstvuju. Ok, ali tu u svim tim institucijama su vlasti vjesto instalirali svoje odan ljude i onda procedura zapravo ispadne – farsa. Ali, opet kazem: neka, u ovom trenutku ne moze drugacije, – mora se istrajati na tome da procedura bude i ostane kostur odluke. Ako je napuste gotovi su. Mada, ima tu i nadzora EU, ali EU je inertna i lako bi izgubila incijativu (v. Madjarska) samo ako stvari krenu naopako.
A opozicija! Kao svaka opozicija: razjedinejna i tvrdoglava. Naravno u pitanju su interesi. U dvije partije centra isticu se dvoje kandidata za premijera i vec samo to vodi udaljavanju. Sigurno je slicno i na svakom drugom atraktivnom mjestu unutar vlade ili raznih uprava, ambasada… Svima je jasno da nije nikakav problem okupiti se oko platforme: stop HDZ, ali okupljanje pretpostavlja dogovor: sta cemo nakon pobjede? Nove izbore? Naravno ne, i onda krenu prepirke, odnosno ostaje kako jedna opozicionarka kaze „tackasta koalicija“. Steta! Ima sjajnih ljudi za sve pozicije. Ja da sam premijer ili … diktator, kralj, napravio bih takvu piramidu vlasti u Hrvatskoj, da „prste polizes“, odnosno da vinu Hrvatsku preko noci u red najprosperitetnijih i (za invstitore) najatraktivnijih zemalja svijeta. Ali ovo je san kao sto je komunizam san*.
* moram naglasiti: komunizam koji smo vidjeli u SFRJ, SSSR-u, Kini, nije san vec nocna mora, ali komunizam kao teorija- jeste.
Jugonostalgija 