Mi iz Jugoslavije, volimo da se hvalimo da smo „sa Mediterana“?! Ne znam… Sta bi onda rekla Italija, Spanija… Malta??? Cak i Hrvatska koja je dobila (od koga?) tisucu kilometara obale, tesko moze da stane rame uz rame sa Grckom. Ali, ok, recimo da smo razumjeli mediteranski sarm, mediteransku kulturu i nadasve prednosti zivota na Mediteranu. A sta su prednosti Mediterana? Pa to da je sad recimo u Dubrovniku 12 stepeni iako je ovdje gdje sam ja sada, minus 2, a gdje je moja unuka, minus 14. Dvanaest stepeni…. Mozete nastaviti da idete u sorcu. Mozda cak i u japankama? Sunce, mirisi, boje. Sve suvo. Nema memle, vlage, ni fleka…
A jeste li, da vas pitam, nekad dozivjeli sledecu sliku…
Napolju minus 3. Snijeg pada, toliko gusto da je objekat koji je od vas udaljen 25 m, blijed, bijel, vidi se, ali kao kroz gustu maglu. Sve okolo je pokriveno snijegom i bijelo: krovovi, zemlja, auta. Sve je bijelo. E sad vi sjednete za sto, naspram vas je prozor sa opisanom slikom. Na stolu lonac pasulja. Dimi se. Na tanjiru pored lonca, izvadite komade slanine da bi bilo lakse sipati i uopste jesti slaninu. Tegla ljutih feferona i konzerva piva (cesko, Pilsner Urkvel). Hljeb, takozvani grcki, ali ok, vazno je da j svjez i bijeli. Nije nevazan detalj: cesko pivo. Da, vi ste na sjeveru, protestantskom, hladnom i – discipliniranom sjeveru. A to znaci, da je njima kroz istoriju islo mnogo, mnogo – mnogo bolje nego vama dolje na Mediteranu. A to dalje znaci da oni imaju pare i mogu da ponude svoje trziste svim mogucim i nemogucim proizvodjacima piva, pa je vama od volje, koje biste najradije uz pasulj…. Dolje, na Mediteranu, piju se samo lokalna piva – koja nisu losa, dapace, ali o izboru se radi. O mogucnosti da biras…
I kad saspes svu tu nenormalnu kolicinu pasulja („pasuljcina“) u grlo, sve sa komadima slanine (6 mm bijelog i centimetar crvenog), a nepce zari od feferona, sjednes pored prozora sa ostatkom piva i stavis kafu. E sad pazite! Ovdje na ovom hladnom, protestantskom i – bogatom sjeveru, vi mozete i to da birate: jal’ vas volja Dzezva (bosanska) kafa, jal’ srpska, jal’ hrvatska (Fraaaankova). U redu, to smo vec shvatili: ovdje postoji mogucnost izbora. Ali nije to poenta. Ovdje vi u opisanom ambijentu sjevera sa snijegom i bjelilom, mozete da sebi dozvolite mali trenutak Mediterana kroz izbor kafe. Sjedite uz prozor, gledate pahuljice koje se krecu haoticno, prema Braunu, i padaju i dizu se i idu u stranu…. I srcete Frankovu kafu. Probajte ovo izvesti negdje na Mediteranu. Osim ako vam se ne dozvoli da sladoled shvatite kao simbol sjevera, leda i irvasa… Smjesno je.
Desert? E, tu je sad problem! Ja bi’ Kras. Dorena, cokolada sa rizom. Ili Seka i Braco. Ili Pionirov Galeb. Moze, ovo je sjever: sve ima samo treba znati naci prodavnicu… Ali, dok ne dodjem do Krasove Domacice ili cokoladnih napolitanki, dobra je i Fazerova mlijecna cokolada. Izbor, ljudi, izbor. Najvaznije je da imate prostor za izbor: zivis na sjeveru. Tu radis, zaradjujes i dobijes penziju, a uzivas na Mediteranu…. Vidite i sami da ne znam sta bi’ ! Ovdje kazu da sam ‘kluven’ iliti rascijepljen. Rascijepljen izmedju Mediterana i … snijega.
Jugonostalgija 