Ili? U knjizi Postanja (je li se tako kaze?), Bog je prvog dana odvojivsi svjetlo od tame, podario svijetu (nama) svjetlost. Da bi nesto vidjeli? Da, ali ono sto je zanimljivo, mi vidimo, ali i dalje pojma nemamo sto je to svjetlost???! Prema Bibliji evo nekih 6000 godina nakon ove objave, a po evoluciji- Boga pitaj kada i koliko dugo – medjutim, nista nam to vrijeme nije pomoglo: ne znamo, pa ne znamo. Sto je to svjetlost? Da li je „to“ sto se (mi kazemo:) siri, cestica ili talas ili i jedno i drugo. I jos teze pitanje: sirili se kroz prazan prostor ili ima nesto sto mu daje podrsku?
Na samom pocetku 19. vijeka, Tomas Jang je u svojoj kuci na vrlo primtivan nacin, gotovo igrajuci se sa svjetloscu, dokazao da se ona siri kao talas. Moderniju izvedbu istog eksperimenta sam ranije pominjao (umjesto svjetla, emitovani su elektroni), a princip je isti: na putu svjetlosti postavite prepreku sa dva uska proreza i dalje iza te prepreke- mjerni instrument (ekran). Eksperiment je definitivno genijalan kada ga je vrlo lako razumjeti. Kad bi se svjetlost sirila kroz snop, niz cestica, na ekranu bi se vidjele dvije „crte“ kao rezultat da je kroz proreze prosao samo uzak snop tih cestica. Ali, nije! Na ekranu se vidi jedna traka koja podsjeca na danasnje „bar-kodove“, znaci jedna traka od naizmjenicno izmjenjivih linija i praznog prostora… (u literaturi se opisuje kao rese znaci ono sto visi recimo na dnu zavjese…). Zasto rese, a ne samo dvije crte? Zato sto se ne sire cestice, vec talas: lako je zamisliti isti eksperiment sa vodom: kroz pukotine prolaze talasi koji se medjusobno sudaraju, izmedju prepreke i ekrana i onda se neki talasi poniste, a neki postanu jaci- sto se fino vidi na ekranu kao paralelne linije razlicitog intenziteta.
Nekoliko godina kasnije Maksvel (u 19. vijeku su Englezi bili na vrhuncu svog blagostanja sto je ovorilo prostor da se brojni ljudi dosadjuju- tako je nastala nauka) je pokazao da se elektromagnetno polje siri kao talas (cak se sada iskljucivo govori o elektromagnetnim talasima). A da se „nesto“ siri, jasno nam je svaki put kad mijenjamo kanale na TV daljinskim mjenjacem, kad otvaramo bravu auta sa distance… A o „vaj-faju“ da i ne govorim…. . Kosmicki zraci koji od postanka univerzuma padaju neprestano na nasu Planetu, takodje su vrsta elektromagnetnih talasa. Zvuk se takodje siri u formi talasa, ali za razliku od elektromagnetnog talasa, zvuk se ne moze kretati kroz vakuum, jer zvuku za sirenje trebaju molekule koje prenose talas otprilike kao domine poredane usko pa onda pokrenute u onaj spektakularni pad. Elektromagnetni talasi se sire kroz vakuum? Hm…
Idemo dalje… Podsjecam samo brzo da prema jos uvijek vazecem Borovom modelu atoma (Nils Bor, Danac), elektroni kruze oko jezgre u vlastitim orbitama. Dok elektro kruzi svojom orbitom, kazemo da je u svom osnovnom stanju. Ali ako promjeni orbitu (iz kruga sa manjim u krug sa vecim energetskim potencijalom i postane aktivan, oslobode se pri tome dva fotona (prema Dancu, 1913). Nekoliko godina ranije, a skoro tacno 100 godina nakon Janga, Ajnstajn je pokazao da su fotoni cestice koje nemaju masu, ali imaju relativnu masu (u odnosu na okolinu) i time imaju i momentum (ovdje mozemo malo da se narugamo sportskim novinarima koji sve cesce koriste pojam momentum, dajuci mu iskljucivo jednu dimenziju – vrijeme, jedinu dimenziju koju momentum, nema. Momentum je cista sila, jer je proizvod mase i brzine tijela koje se krece. Jes’ brzina ima u sebi vrijeme, ali sasvim suprotno od „trenutka“). Znaci, po Ajnstajnu, totalno suprotno Jangu, svjetlost se siri kao snop cestica, a ne kao talas (Ajnstajn je za ovo dobio Nobelovu nagradu).
Vratimo se za kratko – prostoru. Elektromagnetni talasi, kao i svjetlost, sire se kroz – prostor. Medij. Kakav bi morao biti taj medij? Prazan? Ne moze. Elektromagnetni talasi se sire transferzalno, a ne longitudinalno. Zamislite dugacku oprugu koja je vrlo elasticna. Fiksirana je za zid jednim krajem. Ako je zategnemo i udarimo slobodni kraj u njenom pravcu (longitudinalno), talas (zavoji opruge se dodiruju i prenose energiju) se siri duz opruge. Longitudinalno. Uzduz. Ako sad uzmemo slobodni kraj i pocnemo da ga vucemo gore-dolje, talas (opruga) ce se uvijati kao sinusoida i kretanje se, kazemo siri transferzalno (poprijeko). E sad je problem: medij kroz koji se siri jedan transferzalni talas ne moze biti ni gas, ni tecnost, vec- cvrst. Jedino cvrst medij moze da da potporu transferzalnom talasu; tecnost ne moze da pruzi otpor sjecenju. Ovo znaju karatisti: lakse je kroz vodu, nego kroz drvo. I sad imamo problem: sve oko nas kroz sto se sire elektromagnetski talasi (brzinom svjetlosti) mora biti neka cvrsta materija. Nauka nije mogla dalje od imena: luminoferozni eter. Nauka je napravila jos samo jedan korak dalje i tu smo sada: proglasili smo svjetlost fenomenom koji nastaje sirenjem „necega“ sto ima karakteristike i cestice i talasa u isto vrijeme. Tzv. dualizam cestice. Cestica (foton) je kvanta (energetski paket) elektromagnetnog polja. Dokaz? Elektron (foton) je cestica, a matematika nam dokazuje da se krece kao talas….
I kao sto vidite, Bog je stvorio svjetlo, a mi ga i dalje probamo razumjeti i objasniti. Do covjeka jos nismo ni stigli….
NB Prije tacno godinu dana bila su dva slicna teksta. Sta cu- i moja saznanja se mijenjaju, mada ne brzinom svjetlosti…
Jugonostalgija 