Na pocetku je u ovom blogu dominirala tema ili sto bi rekli, narativ o razlikama izmedju svedske i jugoslavenske kulture. Mi i on. Pa iako blog nije stariji od tri godine, ovaj naslov je vec izgubio na svom znacaju. Nema vise njih…
Prvo je 60-ih godina Svedska, fino, mirno i organizovano uvezla hiljade industrijskih radnika sa svih strana svijeta. Cile, Peru, Hrvatska, Italija… Divota. Treba ti, dovedes ga i ovaj vec sutra pocne da radi, zaradjuje, placa porez i svedsko cudo se vrti dalje. Onda je dosao nas poslednji rat i ka Svedskoj se uputio konvoj autobusa, vozova, aviona – Bosanaca. Bosanci, odrasli u Jugoslaviji, dakle skolovani, slicnih kulturoloskih obiljezja (uporedi: covjek iz Sudana koji nikada nije vidio broj), relativno lako i uspjesno su se snasli u novoj sredini. Govori se o ispunjenju bosanskog sna. Ipak, nije islo bas jednako lako kao sa onim radnicima iz 60-ih godina- sta vise nasao se neki manijak, isprovociran Bosancima. Kupi ti on pusku i poce pucati na prolaznike. Laserman su ga prozvali u Svedskoj. Dolazak Bosanaca je dao i neophodan impuls ozivljavanja krajnjih desnih politickih snaga. Najprije opskurne beznacajne grupacije koje su simpaticno kostimirane setale gradovima, ali danas su oni druga najveca svedska partija. Mada ne u vladi. Jos ne.
I onda konacno 2015. Naivni Svedjani i pored vlade desnog centa, pozovu ljude na nekontrolisani prijem izbjeglica iz Azije. Oni krajnje desni, danas iz pakosti pezorativno zvani „kafeni“ (od braon, boje omiljene kod nacista), odmah – mora im se ovdje odati priznanje – pocinju da vriste, svadjaju se sa svima, kritikuju odluku i izrastu, upravo na ovoj temi, migracije u drugu najvecu svedsku stranku. Oni su naravno vristali iz cisto ideoloskog refleksa, jer niko nije te 2015. ili 2016. shvatio da je migracija usko povezana sa procesom integracije i da zemlja mora biti spremna za pomenuti proces. Lako ih je pustiti unutra…. A za integraciju nije potrebna samo dobra volja i tolerancija- jok, najvaznije su pare.
I tako udjosmo mi polako kao bakterije svedskom cirkulacijom do najudljenijih coskova svedskog tkiva. Na stranu ekonomski aspekt. Integracija skupa, losi rezultati integracije- jos skuplji. To se vidi sa problemima kriminala, nezaposlenosti, problemima u skolama. Ovdje je zanimljivije gledati kako se svedska kultura polako (e da je polako!) mijenja i pocinje da lici na nasu…
Primjera ima mnogo: od postara koji ne izlazi iz auta, vec baci paket do pred vrata i uzimanja mita na svim pozicijama i u svim strukama, pa do porasta broja nesreca na radu. Ja, ja i to je takodje „nas“ obicaj: zanemarivanje sigurnosnih mjera („ma, ko ce?“). Jednostavno Svedska vise nije Svedska, vec Njemacka, Francuska, Holandija…. Bilo koja zemlja u Evropi dovoljno atraktivna da privuce „nas“ i vec debelo umorna od nas. Toliko umorna, da polako pusta da je se mijenja.
Vide to domaci, naravno. Vecina, nemocna da nesto promijeni, tiho pati (zali se jedna uciteljica u vrticu da vise nema tradicionalne hrane za Bozic na radnom mjestu, vec sad mora jesti picu- pica je simbol pomirenja izmedju zahtjeva za hranom raznih kultura: neces „princkorv“, a neces ni halal- jedi picu). U politici, oni sto sam ih pomenuo gore jacaju, jacaju, nestrpljivi da konacno uzmu vlast i to apsolutnu, a ne koalicijsku i za to vrijeme ispunjavaju vrijeme malim izmjenama: koliko mogu. Recimo natjerali su vlast da ubaci rijec vandel u dokumenta. Cudna rijec!? Evo, ja sam u Skandinaviji skoro tri decenije, nikad nisam cuo za rijec. Probam preko Gugla, dobijem hodanje. Boze sacuvaj- veze nema. Malo se promucim, trazim dalje i konacno shvatim: casno ponasanje. Svedska ce uskoro imati u svojim glavnim dokumentima zahtjev za casnim ponasanjem; ko to ne ispunjava, ide nazad u svoju zemlju porijekla. Sad se sa zanimanjem ceka definicija sadrzaja rijeci i jos vaznije, koji ce to sud pocjenjivati? Evo ja recimo rijetko dajem zmigavac… I…?
Jugonostalgija 