Bez obzira na demokratiju koja pokusava pribliziti ljude i vlast, ove dvije grupe ce jos dugo ostati zasebne kategorije. Sto znaci da mogu biti i razlicite varijante relacije u odnosu na srecu: srecno drustvo i srecne vlasti, srecne vlasti, ali nesrecno drustvo i na kraju, obje kategorije – nesrecne. Kroz istoriju jos nismo vidjeli onu 4. teoretsku kombinaciju.
Sta znaci srecno drustvo? To je drustvo koje cine zadovoljni, dobro raspolozeni ljudi. Ljudi koji imaju prostora za toleranciju, strpljenje I razumjevanje. To su ljudi koji kada ih sacekate autom da predju ulicu, oni vam mahnu. Kada se jednoj drzavi posreci da joj razne okolnosti kroz duze vrijeme idu na ruku, drustvo postaje relaksirano, mirno, dobro raspolozeno. Dominiraju pozitivne misli. A kako i ne bi, ako ostavis dijete u vrtic i odes na posao, miran da ce ga tamo lijepo paziti i necemu nauciti. Na poslu se osjecas dobro, respektovan i placen. Banke ti daju povoljne kredite i prate tvoje snove. Imas mnogo ideja za buducnost. O tvom zdravlju vode racuna redovne kontrole, nasmijani doktori i pune apoteke. E sad ovakvo drustvo ima pozitivan odnos prema vlastima. Sve sto vlasti kazu, svi njihovi projekti primaju se bez skepse, sa razumjevanjem i ogromnim povjerenjem. Godinama su spremni cekati obecane rezultate i imaju puno razumjevanja za probleme na putu. Ja sad nemam empirijske dokaze, ali sam cvrsto ubijedjen da u ovakvim okolnostima cak i losa procjena vlasti pred start nekog novog projekta, moze na kraju da da dobar rezultat, jer je drustvo stabilno, stoji cvrsto, pa i kad nesto zapne rijesi se «ho-ruk» principom. Na svakodnevne pobleme ljudi gledaju kao zaljubljena majkau svoje dijete kad se- pokaki: «Kakiloooooo!»
I onda mozete naici na sledecu formulaciju…. U zborniku lijekova koji se nalaze na trzistu ove drzave ima jedan citostatik (usput, vrlo lak, malo toksican, bez vecih rizika…) za koje stoji sledece upozorenje: vlasti ove drzave nisu kontrolisale efikasnost ovog lijeka, zato ti koji kreces da ga propises, preuzimas veliki rizik na sebe i odgovornost naspram tvog pacijenta. Za mene koji dolazi iz nesrecne drzave, ovo nije bas samo «kakiloooo». Ovo je za mene krajnje ponizenje! Cijeli moj studij medicine, sve knjige koje sam procitao, svo moje visedecenijsko iskustvo, ova drzava je ovim upozorenjem pokakila (da ne kazem rijec koju koristimo za odrasle osobe). E, ali do mene je. Ovdje, ovi srecni ljudi ne vide nista lose u ovom upozorenju; sta vise samo se jos bolje ususkaju, ugnijezde u svom osjecanju harmonicne relacije sa svojom drzavom. Ali, za mene ovo nije samo ponizenje – ovo je potencijalno i opasno! Moje ovdasnje kolege imaju vrlo ambivalentan odnos prema stranoj literaturi. Citaju, saznaju, ali cekaju da im to drzava preprica, objasni i ponudi u formi raznih uputstava i preporuka. Uzas. Skoro pa se moze reci da srecni ljudi u srecnoj zemlji pristaju na ulogu imbecila, jer zapravo je najlakse budalama, zar ne (ono, bajram…)? Drzava im je staratelj, nudi im sav komoditet i oni mogu da se okrenu svojim- ja, o ovome se moze citati na stranicama crnih hronika.
Kako ovo moze da se promijeni? Nazalost lako. Uz pravi izbor negativnih uticaja izvana i dovoljno dugo vrijeme, svako drustvo moze da se promijeni u nesrecno. Svedska je dobar primjer (mada su oni jos uvijek na tom tranzicijskom putu i imaju kapacitet da stanu i vrate se, ali…). Za manje od 20 godina, Svedska se dramaticno promijenila. Imali su oni jednu ekonomsku krizu pocetkom 90-ih, ali su se brzo izvukli, jer je to bio unutrasnji problem, a oni homogeni. A onda je dosla 2008. i kolaps americkih banaka. Uh, te proklete banke – kako ih mrzim! One su toliko mocne da mogu da rade sto god hoce, a kad bude gusto, drzava ce ih spasavati, jer je njihov pad, mnogo skuplji za drzavu od pomoci. U mojem sledecem zivotu, bicu bankar. I drzava je zagrabila u svoju kasu, amortizovala udar sa zapada i spasila svoje banke. Ali inflacija je potpirena….
Sledeci udar je dosao iz Sirije. 2015. talas izbjeglica. Putin primjecuje ocaj Evrope I naravno, pojacava talas pomazuci onom idiotu iz Damaskusa. Svedska pocinje da se mijenja: iznutra, iako pod pritiskom izvana. Politika postaje vise desna, a ljudi sa manje optimizma docekuju projekte vlasti. Nema vise Kakilaaaaaa uz osmjeh. Sad kad autom naidju na (rijetku!) rupu u asfaltu: «Kakva je ovo drzava?!». Onda je dosla korona, novi zamah inflacije, jer je drzava odrzavala i male i velike u zivotu, enormnim upumpavanjem para. Onda Ukrajina i energetska kriza. Da, da, Svedska je dobila bas taj neophodni niz negativnih udara iz vana koji mogu da je dramaticno promijene iznutra. Mi koji smo dosli iz nesrecnih zemalja, mi bi se snasli: ih, sad se ponovo mora improvizovati? Super- tu smo majstori. E, ali u stranoj sredini, mi smo prvi na koje se svaljuje bijes domacih, dok se ne pojavi dovolljno rupa u asfaltu. Zato se moramo pritajiti i cekati bolja vremena.
Jugonostalgija 