A od ovoga imaju koristi samo – madjionicari i ostali iluzionisti.
Dva velika anticka filozofa, Aristotel i Platon, razisli su se bas kao sto to ilustruje cuvena slika Atinska skola: dok Aristotel gleda u zemlju, Platon gleda – u nebo. Ili, ‘ajde da budemo precizni, Platon lijevi, pokazuje prstom ruke ka nebu (a gleda u Aristotela), dok ovaj drugi, takodje gledajuci u svog sagovornika, ispruzenom rukom pokazuje ka zemlji. Ovo je sve bilo na neki nacin poznato i slikaru Rafaelu koji je sliku napravio na samom pocetku 16. vijeka (1509.), pa je red da i mi danas u 21. vijeku upoznamo malo vise detalja: kad moze Rafaelo, mozemo i mi.
Platon je bio idealista, mada bi bilo bolje reci (iako nakaradno!) idejalista. Bilo je o ovome rijec i ranije na ovim stranicama, ali posto se moj interes svodi samo na par (doduse vrlo krupnih) tema, sto ne ponoviti? Platonu nije bilo do ideala, vec do ideje i zato bi trebalo svjesno govoriti pogresno: idejalista. O cemu se radi? Lakse je objasniti ako pogledamo na mladjeg, Aristotela. On je bio realista. Polazio je od iskustva i smatrao je da svijet koji vidimo oko sebe spoznajemo nasim culima. Pa kad se na ovaj njegov stav doda i njegov metod, a to je posmatranje svijeta na tzv. multitudisticki nacin, onda se lako vidi da je on zapravo taj koji je „pobijedio“, jer i danas se vecina nauka i naucnika i dalje sluze ovim stavovima (multitudisticki znaci jednostavno da se svaka stvar sastoji od sitnih djelova, a cijela stvar od toga istoga, samo umnozenog). I danas cete na casu fizike cuti da imamo atom, pa molekulu, pa element, pa smjesu ili jedinjenje, pa…. supstancu. Platon je smatrao da mi ne vidimo nista, nego da samo imamo ideju o svijetu oko sebe.
Problem danasnje nauke je sto je zapravo Platon bio vise u pravu nego njegov ucenik….
Iza Aristotela su se pojavili brojni naucnici, fizicari i filozofi, ali u smislu ove rasprave najvazniji je bio pravac Galilej, Dekart, Njutn, pa Ajnstajn. I svi su manje ili vise ostali dosljedni osnovnim principima Aristotela, mada je svaki od njih imao i dosta kritickih komentara prema Grku (posebno Galilej). Dolaskom Galileja na scenu pocinjemo da shvatamo da nisu stvari bas apsolutne. On je osobine stvari oko nas podijelio na primarne i sekundarne, gdje su primarne oblik, polozaj, stanje kretanja- dakle neovisne od nas posmatraca, a sve ostale: cvrstoca, boja, miris- sekundarne ili definisane od nas, posmatraca. Sa prozora svog stana u Firenci (imao je kad, nakon pobune protiv crkve, nije bas bio slobodan da seta trgovima grada) gledao je kretanje i shvatio da dvije stvari koje se krecu razlicitim brzinama, imaju relativnu brzinu. Mislim da je on najvise imao na umu brodove i kretanje planete, ali nazalost to se nije moglo vidjeti iz stana. Ipak uspio je pokrenuti pricu o ovom fenomenu, pricu koju je u poznatom stilu zaokruzio Ajnstajn. Ali primjetite da je vec Galilej shvatio da posmatrac utice na svijet oko sebe i time utice i na dozivljaj.
Citavo ovo vrijeme Platon je mirno cekao da se nauka razvije mnogo vise i dalje kako bi se upravo njegove teorije pokazale kao ispravnije.
I najprije razvojna psihologija. Ona nas je upoznala sa trikovima kojim se nas mozak sluzi u procesu shvatanja svijeta oko nas. Jeste imamo cula, a iza njih mozak, ali mozak primi samo 10-ak posto od svih informacija koje cula mogu ili bi mogla da konzumiraju. Sve poslije toga je samo proces ucenja, neka vrsta dogovora i poslije mozak nas „informise“ da je to ispred nas to i to, na osnovu svog treninga iz proslosti, a ne na osnovu aktuelnih signala koji se bas tada slijevaju u mozak nasim culima. Jer, opet- udje samo mrva, a cjelina koju mi mislimo da vidimo, je zapravo naucena konstrukcija u toku naseg razvoja i mozak sam nadogradi ostatak slike kako ne bi bilo cudno- da vidimo samo jedan krug sa jasnim detaljima, a sve okolo nejasne mrlje. Pojednostavljen primjer je kada dijete gleda zeleni list. Okolina ga ubijedi da je to sto vidi list i da je zelene boje (bilo bi zanimljivo podici neko dijete u uslovima da svi, bez izuzetna iz njegove okoline opisuju zelene stvari kao narandzaste, npr). I mozak uci, uporno, dugotrajno i efikasno. Nauci sve kombinacije oblika, boja, mirisa, svjetla, nauci bezbroj slika, memorise ih i poslije te matrice koristi kao gradivne elemente za popunu slike koju mi kao sto rekoh stvaramo uz samo par procenata aktuelnih informacija. Platon je filozof pa zadrzava miran izraz lica, iako bi prasnuo od zadovoljstva.
I tu smo sad prvi put prevareni….
Jugonostalgija 