Istok i Zapad se razlikuju jako puno. Ovdje imam na umu politicke kategorije (Istok i Zapad), a ne geografske. Pa i tada, prethodnom konstatacijom nisam rekao nista posebno ni novo. Svi su odavno razumjeli da izmedju ova dva politicka svijeta postoje ogromne razlike, mada, kad se ljudi zamisle i pokusaju opredjeliti, pocinju i dileme i polemike i sukobi. Ali ono sto mene impresionira jeste to sto u gotovo svakom vidu zivljenja, zivota, bivstvovanja, mozete naci razlike izmadju ova dva svijeta. Uzmite Njemacku. Veliki narod, Germani, istorija ih je podijelila u dvije politicke ideologije. Narod koji je dao od Gutenberga i Lutera preko Hegela i Kanta, do Marksa, Betovena i Baha. I Rentgena i Geta i BMW i Stil (motorne pile) i Bos i… Sol (papuce) i sad Birkenstok… Jednom rijecju u svakom trenutku, vam pogled moze zastati na necemu sto je njemacko i sto je poznato i cijenjeno u cijelom svijetu. Pa ipak… Odose u dva pravca, toliko udaljena da ih ni herojski napori H. Kola nisu uspjeli do kraja spojiti, ni do danasnjeg dana.
Zanimljivo je koliko se Istok i Zapad razlikuju na detaljnom nivou. Evo, recimo – respekt. Sta je respekt? Pridavanje znacaja nekome (moze i necemu, recimo BMW motoru). Kome? Eto, to je dobro pitanje. Na Zapadu se respekt pruza, a na Istoku, otima. Jeste, naravno i na Istoku ljudi daju respekt jednoj manjini, ali to je iz straha, dok velika, najveca vecina, svi – traze da im se pokaze respekt. Na Zapadu se daje respek. Daje se respekt prakticno svima: djeci, zeni, zaposlenom, kolegi, ucesniku u saobracaju. Svi vole respekt, da se ne lazemo, ali na Zapadu ga niko nece otimati, traziti ili se biti da ga dobije. Uzmimo saobracaj. Ilustrativna arena, gotovo laboratorija u kojoj se mogu pokazati ove razlike. Vozite auto kroz Hrvatsku. Nece dugo proci eto vam ga u g… icu. Nabio se odzada, njegova sofersajbna ispunjava u cjelosti vas retrovizor. Vidite mu lice. Nervozan. Smetate mu. Ne pruzate mu dovoljno respekta. Koje se sve poruke salju voznjom na 60 cm iza vas? Prvo da morate da se sklonite. Drugo da je on toliko vjest vozac, da vi naprijed mozete da radite sta hocete, on ce se snaci, ne gubeci distancu od 60 cm. I onda dolazi ”silovanje”: puna linija, nepregledna krivina i preteknuti ste. Kad kazem silovanje, onda mislim na ono sto se poslednjih godina damaticno brzo razvilo na Zapadu, a lako se opisuje sloganom Mi-Tu (Me-Too). Ovaj plamen dramaticno brze zenske emancipacije zapoceo je muceni Tarantinov producent. Siri se jako brzo, pa i mnoge muskarce sa Zapada, hvata sa rukama u dzemu (tegli sa medom, slatkisima). Ne snalaze se. Bivaju uhvaceni, sudjeni, kaznjeni. E, na Istoku se ovaj talas nije bas nesto uhvatio. Muskarci ga i ne poznaju. Ali je njihovo ponasanje recimo u saobracaju bas kao prokazenih muskaraca sa Zapada. Kao Tarantinovog producenta i nekih njegovih kolega. Preticanje je tako seksualno napastvovanje, voznja bez razmaka je hvatanje za osjetljive dijelove tijela (v. Rambo Amadeus), a osjecaj nakon uspjesnog preticanja je blizak orgazmu uz ideju da preteknuti treba da se osjeca kao silovan. Imamo mi muskarci sa Istoka bezbroj glagola, mnogo ljepsih za shvatiti ovo o cemu pricam i kad bi mi bilo dozvoljeno da ih malo nanizem, shvatili bi da je silovati, ipak malo pretjeran. Ma moram se malo podsjetiti: evo, suknuo (iza svakog od ovih glagola ide ”mu ga”), metnuo, viknuo… Ostali su vulgarni, pa ipak, zacudo, dio svakodnevnog vokabulara prosjecne grupe muskaraca ili na Rondou ili Bascarsiji ili Slaviji ili Trgu nekog od davnih, a sada novih hrvatskih kraljeva.
Zasto smo mi sa Istoka toliko gladni za respektom? Zasto nam je respekt kao vazduh, ili vazniji? Da bi se na ovo odgovorilo, potrebno je okrenuti pitanje: zasto na Zapadu nije toliko vazno dobiti respekt? Zanimljivo, naucio sam na Zapadu jedan pridjev, koji skoro i ne postoji na Istoku! Potvrdjen. Potvrdjen znaci zivjeti u harmoniji sa sredinom koja respektuje tvoj rad. Sredina te potvrdila kao nekoga ko zasluzuje respekt. A posto na Zapadu, na zgrazavanje nasih biskupa i patrijarha, sve manje i manje zena ostaju kod kuce uz lonce i u kuhinji, to se spektar drustvenih grupa koje dobijaju respekt prosirio gotovo na cijelo drustvo: djeca, kolege, zaposleni. Na Zapadu je veca sansa da radite smislene stvari. Uporedite sa clanovima srpskog Parlamenta. Na Zapadu se posao, rad, rezultat cijene, ali zato sto ih ima! Vozite li auto vecim gradom u Poljskoj, vidjecete lako sve slabosti njihov skole: saobracaj, urbanizam, gradjevinarstvo, sredina, arhitektura – sve je to tanjusno (sada sigurno kao i kod nas uglavnom privatni univerziteti, dakle, krajnja bijeda) i rezultat je zali boze. I to svi vide ili makar osjecaju. I zato su gladni respekta na bilo koji nacin, a najlakse je u automobilu, produzenom polnom organu.
I da zavrsim statistikom koja govori svojim jezikom: u Svedskoj pogine u saobracaju svake godine 21 covjek na milion stanovnika. U Hrvatskoj? Sedamdeset i tri. Dajmo im nekako respekt, da ne ginu.
Jugonostalgija 