U svom poslednjem tekstu B. Dezulovic na samom kraju pise: „Hrvatska tako još uvijek lovi korak s ostalim članicama Europske unije i državama srednjoistočne Europe, ali – da ne budemo sasvim nepravedni prema HDZ-u i Andreju Plenkoviću – one nisu živjele pod komunističkim režimom Josipa Broza, niti su izgubile cijelu drugu polovicu dvadesetog stoljeća“. Procitacete sigurno, jer ko ovo cita, cita i Dezulovica.
Ali ovom recenicom je Dezulovic otisao predaleko. Mislim, ako je cilj bio da nastavi sa ironijom kojom inace odise cijeli tekst (a i opus)…. ? Ne znam je li htio i u ovoj recenici biti ironican. Volio bih da nije.
Jer u ovako skrojenom komentaru, nema mjesta ni trunki ironije. Naprotiv, recenica je cista, suva istina. U tom tekstu, Boris se ruga trenutnim vlastima Hrvatske sto svoje neuspjehe stalno kriju i opravdavaju nekakvim, sad vec historijskim periodima, a ne recimo manjkavostima iz prethodnog, svog mandata. Greska! Ili, neprecizno.
Da sam ja aktuelni premijer neke od drzavica nastalih raspadom Jugoslavije, svoje bih (neminovno) lose ekonomske uspjehe objasnio rijecima da bolje i ne moze biti, jer vi (gradjani) birate samo pogresne ljude. Svaki covjek prema svojim intelektualnim mogucnostima mora da rezonuje o potencijalnom glasackom kandidatu. Mora da razumije sta ovaj govori, sta je istina, sta populizam, sta laz. Tome glasacu je prve savjete dao otac prolazeci kroz isti mentalni proces. Njih dvojica ce kroz zivot imati mnogo vece sanse da odaberu pravilno nego sto su imali Jugoslaveni u vrijeme Tita. Tito je djelovao kroz snagu kulta, straha i manjka informacija. Mislim – moze li gore?? Jugoslavenski biraci (roditelji danasnjih srpskih, hrvatskih…) su bili uskraceni za trening politickog razmisljanja. Shvatili su na kraju samo jednu stvar: politika i politicari, daleko im lijepa kuca. I tako je pao duboki teski mrak na politicko bice nasih ljudi. Kazem, na politicko bice, znaci na onaj dio njihove socijalne inteligencije kojim bi trebali da donose mudre politicke odluke. Kao kad vam otkinu ruku i bace vas u vodu. Necete potonuti, ali taj stil, tesko da bi se mogao zvati kraulom. I rezultat bi se brzo vidio. Cetvrta generacija ljudi nailazi poslije tzv. Narodnooslobodilacke borbe (NOB-a). Prethodne tri, nista ne razumiju: ni izvor informacija, ni suocavanje sa informacijama, ni istorijske okolnosti, ni ekonomske parametre. Cuju samo krupne, „jake“ rijeci kao sto su neprijatelj, krv, zlocinac, rat. U tom koordinacionom sistemu sa 4 dimenzije se krece sav njihov politicki zivot. Nema finese, nema moci da se nasluti laz. I onda biraju Milosevica iako 2% ljudi znaju da je ovaj ubio svog politickog protivnika (Stambolic)?! Poslije njega i rata koji je ovaj pokrenuo, glasaju za Vucica koji nastavlja istim argumentima iako 2% ljudi zna da se Vuciceva pooridica i „70 kumova“ bogate, drogiraju kokainom i lome skupa auta. Zapravo je jos gore: ovo zna ne samo 2%, vec mozda i 82%, ali ta informacija ne vodi u akciju, vec – naprotiv – u apatiju: sta mi mozemo??? A za to je kriv Tito.
Prema tome i Boris i ostali inteligentniji ljudi moraju konacno da prepoznaju kontinuitet nase istorije. Znam da oni vide period prije 2. Svjetskog rata sasvim ispravno i razumiju da je tesko iz feudalizma uletjeti u gradjansko drustvo, pogotovo ako su dva velika rata izmedju. Ali vrijeme od 1990 do danas, takodje je u potpunosti determinisano periodom od 1945. do 1990. Neko ce ispravno povezati obje ove epohe i reci da mi danas (2023) ne mozemo da gradimo gradjansko drustvo kad smo u svjetske ratove usli iz feudalizma. Da, mozda, ali Titova je odgovornost sto nije makar pokusao da nam pruzi sansu da vjezbamo malo politiku. Da kao Talijani imamo od 1945. do danas „stotinu“ vlada i premijera. Ljubitelji brze pobjede u polemici ce primjetiti da su Talijani danas zavrsili sa populistickom desnicarskom vladom i pored svog treninga. Jesu, ali njihova cizma je do koljena zaronjena u blato talasa migracije od cega smo svi mi na Balkanu postedjeni i Talijani imaju Ferarija, Zlatana koji voli tamo da igra, a i Sinisa Mihajlovic se tamo lijecio, a ne u Beogradu. Hocu reci da upravo to sto Boris prizeljkuje Hrvatima, Talijani imaju, mada im je politicka scena cesto komicna. Ipak, makar rade, treniraju, sticu iskustvo, pa ce – ubosti i oni. Dotle ce se voziti u Maseratiju i Ferariju i gledati Brozovica.
Jugonostalgija 